Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
10 - Yûnus
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige.
2. Za{to je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo jednom izme|u njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi ~arobnjak!"
3. Gospodar va{ je Allah, koji je nebesa i Zemlju za {est vremenskih razdoblja stvorio, a onda, - upravljaju}i Ar{om, svemirom zagospodario. Niko se ne}e mo}i zauzimati ni za koga bez dopu{tenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara va{, pa se Njemu klanjajte! Za{to ne razmislite?
4. Njemu }ete se svi vratiti, - Allahovo je istinito obe}anje -, On doista iz ni~ega stvara, On }e poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela ~inili. A one koji ne budu vjerovali ~eka pi}e od klju~ala vode i patnja nesnosna, zato {to su nevjernici bili.
5. On je Sunce izvorom svjetlosti u~inio, a Mjesec sjajnim i polo`aje mu odredio da biste znali broj godina i ra~unanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izla`e dokaze ljudima koji razumiju.
6. U smjeni no}i i dana i u onom {to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje.
7. Onima koji ne o~ekuju da }e pred Nas stati i koji su zadovoljni `ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Na{im ravnodu{ni –
8. prebivali{te njihovo bi}e d`ehennem, zbog onoga {to su radili.
9. One koji vjeruju i ~ine dobra djela Gospodar njihov }e na pravom putu podr`ati, zato {to vjeruju; rijeke }e te}i ispred njih u d`ennetima zadovoljstva,
10. molitva njihova bi}e u njima: "Hvaljen neka si, Allahu!", pozdrav njihov; "Mir vama!" a njihova posljednja molitva: "Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!’
11. Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao {to im se odaziva kad tra`e dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da }e pred Nas stati.
12. kada ~ovjeka sna|e nevolja, on Nam se moli: ili le`e}i, ili sjede}i, ili stoje}i. A ~im mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obra}ao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ~ini lijepim ono {to rade.
13. Mi smo drevne narode prije vas uni{tavali zato {to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi ka`njavamo narod nevjerni~ki.
14. Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji u~inili, da bismo vidjeli kako }ete postupati.
15. A kad im se kazuju ajeti Na{i, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da }e pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur’an ili ga izmijeni!" – Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje, ja se bojim, - ako budem neposlu{an svome Gospodaru -, patnje na Velikom danu."
16. Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bi kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo me|u vama boravio, - zar ne shva}ate?"
17. Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu la`i iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim?! Mnogobo{ci doista ne}e uspjeti.
18. Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su na{i zagovornici kod Allaha." Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji ne{to, a On zna da ne postoji!" Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!
19. Ljudi su jednu zajednicu sa~injavali, a onda su se jedan drugome suprostavili. A da nije Rije~i ranije izre~ene od Gospodara tvoga, ovima bi ve} bilo presu|eno o onome oko ~ega se razilaze.
20. Oni govore: "Za{to mu Gospodar njegov ne po{alje jedno ~udo?" Ti reci: "Samo Allah zna {to }e biti, pa pri~ekajte, i ja }u s vama ~ekati.’
21. A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih sna|e, oni opet u dokaze Na{e ne}e da vjeruju. Reci: "Allah je br`i u ka`njavanju, izaslanici Na{i ono {to vi ispletkarite doista zapisuju".
22. On vam omogu}ava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u la|ama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, nai|e silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da }e nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbavi{, sigurno }emo biti zahvalni!"
23. A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ~ine nered na Zemlji! O judi, nepravda koju ~inite da biste u `ivotu na ovom svijetu u`ivali – samo vama {teti; nama }ete se poslije vratiti i Mi }emo vas o onom {to ste radili obavijestiti!
24.
25. ivot na ovom svijetu je sli~an bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba ki{u s kojim se ona izmije{a, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, do|e zapovijed Na{a, no}u ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ni~eg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izla`emo dokaze narodu koji ho}e da razmisli.
26. 25. Allah poziva u Ku}u mira i ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.
27. 26. One koji ~ine dobra djela ~eka nagrada, i vi{e od toga! Lica njihova ne}e tama i sjeta prekrivati; oni }e stanovnici d`enneta biti, u njemu }e vje~no boraviti.
28. 27. A one koji ~ine nevaljala djela ~eka kazna srazmjerna onom {to su po~inili; njih }e poti{tenost prekrivati, niko ih od Allaha ne}e za{titi, lica }e im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle no}i: stanovnici vatre }e oni biti, i u njoj }e vje~no boraviti!
29. 28. A na Dan kad ih sve sakupimo, re}i }emo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: "Stanite, vi i bo`anstva va{a!" – pa }emo ih razdvojiti; a bo`anstva njihova }e re}i: "Niste se vi nama klanjali,
30. 29. Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klanjali."
31. 30. Tu }e svako saznati ono {to je prije uradio – bi}e vra}eni Allahu, svome istinskom Gospodaru, a ne}e im biti onih koje su izmi{ljali.
32. 31. Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ~ije su djelo sluh i vid, ko stvara `ivo iz ne`ivog, a pretvara `ivo u ne`ivo, i ko upravlja svim"? – "Allah"! – re}i }e oni -, a ti reci: "Pa za{to Ga se onda ne bojite?"
33. 32. To vam je Allah, Gospodar va{ istinski! Zar poslije istine ima i{ta osim zablude? Pa kuda se onda odme}ete?
34. 33. Tako }e se obistiniti rije~ Gospodara tvoga da vjerovati ne}e oni koji u grijehu `ive.
35. 34. Reci: "Mo`e li ijedno va{e bo`anstvo da stvara iz ni~ega, zatim da to ponovo u~ini?" Reci: "Allah stvara iz ni~ega, zatim }e to ponovo u~initi!" Pa kuda se onda odme}ete?
36. 35. Reci: "Mo`e li ijedno va{e bo`anstvo da uputi na pravi put?" i odgovori: "Samo Allah upu}uje na pravi put!" Pa da li je onda dostojniji da se po{tiva onaj koji na pravi put upu}uje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? [ta vam je, kako rasu|ujete?!
37. 36. Ve}ina njih slijedi samo predpostavke; ali predpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono {to oni rade.
38. 37. Ovaj Kur’an nije izmi{ljen, od Allah je – on potvr|uje istinitost prija{njih objava i obja{njava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!
39. 38. A oni govore: "On ga izmi{lja!" Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao {to je njemu objavljena, i koga god ho}ete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pom} pozovite, ako istinu govorite."
40. 39. Oni pori~u prije nego {to temeljito saznaju {ta ima u njemu, a jo{ im nije do{lo ni tuma~enje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici zavr{ili!
41. 40. Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospodar tvoj dobro poznaje smutljivce.
42. 41. I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci: "Meni – moja, a vama – va{a djela; vi ne}ete odgovarati za ono {to ja radim, a ja ne}u odgovarati za ono {to vi radite."
43. 42. Ima ih koji dolaze da te slu{aju. A mo`e{ li ti u~initi da te gluhi ~uju, koji ni pameti nemaju?
44. 43. A ima ih koji te posmatraju. A mo`e{ li ti uputiti na pravi put slijepe, koji ni razuma nemaju?
45. 44. Allah zaista ne}e nikakvu nepravdu ljudima u~initi, ljudi je sami sebi ~ine.
46. 45. A na Dan kada ih on sakupi u~ini}e im se da su boravili samo jedan ~as u danu, i jedni druge }e prepoznati. Oni koji su poricali da }e pred Allaha stati i koji nisu pravim putem i{li bi}e izgubljeni.
47. 46. Bilo da ti poka`emo dio onoga ~ime im prijetimo, bilo da ti du{u uzmemo, Nama }e se oni vratiti, i tada }e Allah biti svjedok za ono {to su ~inili.
48. 47. Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov do|e me|u njih, njima }e biti pravedno presu|eno, nasilje im ne}e biti u~injeno.
49. 48. Oni govore: "Kada }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
50. 49. Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu {tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah ho}e! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov do|e – ni za tren ga ne}e mo}i ni odlo`iti ni ubrzati".
51. 50. Reci: "Ka`ite vi meni; ako }e vas kazna Njegova no}u ili danju zadesiti, za{to je onda po`uruju mnogobo{ci?
52. 51. Zar }ete tek onda kad se dogodi – u nju povjerovati? zar tek tada, a ranije ste je po`urivali?"
53. 52. Zatim }e se re}i onima koji su se prema sebi ogrije{ili: "Iskusite patnju vje~nu; zar se ka`njavate vi{e nego {to ste zaslu`ili?"
54. 53. Oni te zapitkuju: "Da li je istina da }e ono biti?" Reci: "Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi ne}ete mo}i uma}i!’
55. 54. Kada bi nevjernik imao sve ono {to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se otkupi. A kada oni do`ive patnju, sakri}e tugu, i bi}e im po pravdi presu|eno, ne}e im se u~initi na`ao.
56. 55. Allahovo je sve {to je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja }e se sigurno ispuniti! – Ali ve}ina njih ne zna.
57. 56. On `ivot i smrt daje i Njemu }ete se vratiti.
58. 57. O ljudi, ve} vam je stigla poruka od Gospodara va{eg i lijek za va{a srca i uputstvo i milost vjernicima.
59. 58. Reci; "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga {to gomilaju."
60. 59. Reci: "Ka`ite vi meni za{to jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopu{tenom?" Recite: "Da li vam je prosu|ivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu la`i iznosite?"
61. 60. I {ta misle oni koji o Allahu iznose la`i, {ta }e na Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali ve}ina njih ne zahvaljuje.
62. 61. [to god ti va`no ~inio, i {to god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome ni{ta nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ni{ta, ni manje ni ve}e od toga, {to nije u Knjizi jasnoj.
63. 62. I neka se ni~ega ne boje i ni za ~im neka ne tuguju Allahovi {ti}enici,
64. 63. oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,
65. 64. za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, - Allahove rije~i niko ne mo`e izmjeniti – to }e, zaista, velik uspjeh biti.
66. 65. Neka te ne `aloste besjede njihove! Uistinu, sva mo} pripada Allahu; On sve ~uje i sve zna.
67. 66. U Allahovoj vlasti su svi i na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha bo`anstvima klanjaju, povode se samo za predpostvakama i samo uobra`avaju.
68. 67. On vam je dao no} da u njoj po~inak imate, i dan da gledate. To su dokazi za ljude koji ~uju.
69. 68. Oni govore: "Allah je sebi uzeo dijete!’ – Hvaljen neka je On! On ni o kome ovisan nije! Sve {to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakav dokaz nemate. Za{to o Allahu govorite ono {to ne znate!
70. 69. Reci: "Oni koji o Allahu la`i iznose ne}e posti}i ono {to `ele".
71. 70. U`iva}e kratko na ovom svijetu, a zatim }e se Nama vratiti i Mi }emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato {to nisu vjerovali.
72. 71. Ka`i im povijest o Nuhu! Kad on re~e narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak me|u vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zajedno sa bo`anstvima svojim, odlu~ite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvr{ite i ne odga|ajte!
73. 72. A ako glave okrenete- pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tra`im, mene }e Allah nagraditi, meni je nare|eno da budem musliman."
74. 73. Ali, nazva{e ga la{cem, pa Mi u la|i njega i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih u~inismo, a one koji dokaze Na{e nisu priznavali potopismo, pa pogledaj kako su zavr{ili oni koji se na opomene nisu osvrtali!
75. 74. Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono {to prije nisu priznavali. Tako Mi pe~atimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru.
76. 75. Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa ~udima Na{im faraonu i glave{inama njegovim, ali su se oni uzoholili – a bio je to gre{an narod:
77. 76. kad im je od Nas do{la Istina, rekli su: "Ovo je zaista prava ~arolija!"
78. 77. "Zar za istinu koja vam je do{la ka`ete da je ~arolija?" – re~e Musa -, "a ~arobnjaci ne}e nikada uspjeti!’
79. 78. A oni reko{e: "Zar si do{ao da nas odvrati{ od onoga na ~emu smo zatekli pretke na{e, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E ne}emo ni vama dvojici vjerovati!’
80. 79. I faraon re~e: "Dovedite mi sve vje{te ~arobnjake!"
81. 80. I kad ~arobnjaci do|o{e, Musa im re~e: "Bacite {to imate da bacite!’
82. 81. I kad oni baci{e, Musa uzviknu: "Ono {to ste priredili ~arolija je! Allah }e je uni{titi, jer Allah ne dopu{ta da djelo pokvaranjaka uspije,
83. 82. Allah }e svojom mo}i istinu utvrditi, makar {to }e to nevjernicima krivo biti!"
84. 83. I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faronova, iz strah da ih faraon i glave{ine njegove ne po~nu zlostavljati, - a faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevr{io.
85. 84. I Musa re~e: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!’
86. 85. "U Allaha se uzdamo!" - reko{e oni. "Gospodaru na{, ne u~ini da zbog nas do|u u isku{enje ljudi koji nasilje ~ine,
87. 86. i spasi nas, milo{}u Svojom, od naroda koji ne vjeruje!
88. 87. I Mi objavismo Musau i bratu njegovu; "U Misiru svome narodu ku}e izgradite i bogomoljama ih u~inite i u njima molitve obavljajte! A ti obraduj vjernike!'
89. 88. I Musa re~e: "Gospodaru na{! Ti si dao faraonu i glave{inama njegovim bogatstva da u rasko{i `ive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Toga! Gospodaru na{, uni{ti bogatstva njihova i zape~ati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne do`ive patnju nesnosnu!"
90. 89. "Usli{ena je molba va{a!" – re~e On -, " a vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!"
91. 90. I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progone}i ih ni krive ni du`ne. A on, kad se po~e daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"
92. 91. "Zar sada, a prije si neposlu{an bio i razdor sijao?!
93. 92. Danas }emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pou~an primjer onima poslije tebe", - ali mnogi ljudi su ravnodu{ni prema Na{im poukama.
94. 93. I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je do{lo prvo saznanje, oni su se u mi{ljenju razi{li. A Gospodar tvoj }e im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onom u ~emu su se razilazili.
95. 94. Ako sumnja{u ono {to ti objavljujemo, upitaj one koji ~itaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji.
96. 95. I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio izgubljen.
97. 96. A oni na kojima se ispuni Rije~ Gospodara tvoga zaista ne}e vjerovati,
98. 97. makar im do{li svi dokazi, sve dok ne do`ive patnju nesnosnu.
99. 98. Za{to nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u `ivotu na ovom svijetu otklonili i `ivot mu jo{ izvjesno vrijeme produ`ili?
100. 99. Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da nagoni{ ljude da budu vjernici?
101. 100. Nijedan ~ovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On ka`njava one koji ne}e da razmisle.
102. 101. Reci: "Posmatrajte ono {to je na nebesima i na Zemlji!" – A ni od kakve koristi ne}e biti dokazi i opomene narodu koji ne}e da vjeruje.
103. 102. Zar oni ~ekaju da ih sna|e ne{to sli~no onome {to je sna{lo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: "Pa ~ekajte, i ja }u s vama ~ekati!’
104. 103. Poslije smo spasavali poslanike Na{e i one koji su vjerovali. Eto tako, du`nost je Na{a da spasimo vjernike.
105. 104. Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja se ne}u klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve} }u se klanjati Allahu, koji }e vam du{e uzeti. Meni je nare|eno da budem vjernik,
106. 105. i: "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik,
107. 106. i, pored Allah, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nevjernik.
108. 107. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne mo`e otkloniti, a ako ti za`eli dobro, pa - niko ne mo`e blagodat Njegovu sprije~iti; On njome nagra|uje onoga koga ho}e od robova svojih; On pra{ta i milostiv je."
109. 108. Reci: "O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara va{eg, i onaj ko se uputi pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju {tetu, a ja nisam va{ odvjetnik."
110. 109. Ti slijedi ono {to ti seobjavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!