Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
11 - Hûd
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga ~iji se ajeti pomno ni`u i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznaju}eg,
2. da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem -,
3. da od Gospodara svoga oprosta tra`ite i da se pokajete, a On }e vam dati da do smrtnog ~asa lijepo pro`ivite i svakom ~estitom da}e zaslu`enu nagradu. A ako le|a okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.
4. Allahu }ete se vratiti, a On sve mo`e!
5. Eto, oni grudi svoje okre}u sa `eljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono {to skrivaju i ono {to pokazuju, - On, uistinu, zna misli sva~ije.
6. Na Zemlji nema nijednog `ivog bi}a, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje }e koje boraviti i gdje }e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.
7. On je u {est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas isku{ao koji }e od vas bolje postupati. Ako ti rekne{: "Poslije smrti bi}ete doista o`ivljeni", nevjernici }e sigurno re}i: "Ovo nije ni{ta drugo do o~ita varka!"
8. ako im Mi kaznu do roka odre|enog odgodimo, oni }e sigurno re}i: "Za{to je zadr`ava?" A onoga dana kad im do|e, ne}e biti od njih otklonjena i sa svih strana bi}e okru`eni onim ~emu su se rugali.
9. Ako ~ovjeku milost Na{u pru`imo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u o~ajanje i postaje nezahvalnik.
10. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on }e sigurno re}i; "Nevolje su me napustile!" On je doista umi{ljen i razmetljiv,
11. a samo strpljive i oni koji dobra djela ~Ine ~eka oprost i nagrada velika.
12. Nemoj ti ni{ta od onoga {to ti se objavljuje izostaviti, {to ti{ti grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Za{to mu nije poslano kakvo blago, ili, za{to s njim nije do{ao melek?" Tvoje je da opominje{, a o svemu se samo Allah brine.
13. Zar oni da govore: "On ga izmi{lja!" Reci: "Pa sa~inite vi deset Kur’anu sli~nih, izmi{ljenih sura, i koga god ho}ete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomo} pozovite, ako je istina {to tvrdite!"
14. A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato muslimani postanite!
15. Onima koji `ele `ivot na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi }emo dati plodove truda njihova i ne}e im se u njemu ni{ta prikratiti.
16. Njih }e na onom svijetu samo vatra pe}i; tamo ne}e imati nikakve nagrade za ono {to su na Zemlji radili i bi}e uzaludno sve {to su u~inili.
17. Zar je onaj koji `eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na {to se nadovezuje Kur’an kao svjedok Njegov, i jo{ prije njega Knjiga Musaova, putovo|a i milost. To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra }e boravi{te biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali ve}ina ljudi ne}e da vjeruje.
18. Ima li nepravednije od onoga koji o Allahu izmi{lja la`i? Oni }e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svedoci }e re}i; "Ovi su izmi{ljali la`i o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobo{ce,
19. koji od Allahova puta odvra}aju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju.
20. Oni na Zemlji ne mogu Allahu uma}i, niti, osim Allaha, drugog za{titinika imaju. Njima }e patnja biti umnogostru}ena, jer nisu htjeli ni da ~uju ni da bilo {ta vide,
21. oni su sami sebe upropastili, - a ne}e im biti ni onih koje su izmi{ljali, -
22. oni }e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni.
23. Oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili i koji Gospodaru svome budu odani bi}e stanovnici d`enneta, u njemu }e vje~no boraviti.
24. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i ~uje. A mogu li se oni uporediti/ Pa za{to ne razmislite?
25. I Nuha poslasmo narodu njegovu. "Ja sam tu" – govorio je on – "da vas otvoreno opominjem,
26. da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, pla{im za vas patnje na nesnosnom danu."
27. Glave{ine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, reko{e; "Koliko mi vidimo, ti si ~ovjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmi{ljanja slijede samo oni koji su niko i ni{ta me|u nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, {tavi{e, mislimo da ste la`ljivci."
28. "O narode moj." – govorio je on – "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesni{tvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje va{e priznate?
29. O narode moj! Za ovo ja od vas ne tra`im blaga, Allah }e mene nagraditi. I ja ne}u otjerati vjernike, oni }e pred Gospodara svoga izi}i; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.
30. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Za{to se ne urazumite?
31. Ja vam ne ka`em: ’U mene su Allahove riznice’ – niti: ’Meni je poznata budu}nost’ – niti ka`em: ’Ja sam melek’, - a ne govorim ni o onima koje va{e o~i s prezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro ne}e dati’ – ta Allah dobro zna {ta je u du{ama njihovim -, jer bi se tada ogrije{io."
32. "O Nuhu", - reko{e oni – "ti si `elio da se s nama raspravlja{ i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono {to nam prijeti{, ako istinu govori{!"
33. "To }e vam u~ioiti samo Allah ako bude htio" – re~e on -, "i vi ne}ete mo}i uma}i.
34. Ako Allah ho}e da vas ostavi u zabludi, ne}e vam savjet moj koristiti, ma koliko ja `elio da vas savjetujem. On je Gospodar va{ i Njemu }ete se vratiti".
35. Zar ovi da govore: "On ga izmi{lja!" Reci: "Ako ga izmi{ljam, grijeh }e pasti na mene, a ja nemam ni{ta s tim {to vi iznosite klevete".
36. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve} vjernici, niko vi{e iz naroda tvoga ne}e vjernik postati, zato se ne `alostite zbog onoga {to oni stalno ~ine,
37. I gradi la|u pred Nama i po Na{em nadahnu}u, i ne obra}aj Mi se vi{e zbog nevjernika – oni }e sigurno biti potopljeni!’
38. I on je gradio la|u. I kad god bi pored njega prolazile glave{ine naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako vi rugate nama" – govorio je on -, "ruga}emo se i mi vama, onako kako se vi rugate,
39. i sazna}ete, zaista, koga }e sna}i sramna kazna i ko }e u vje~noj muci biti."
40. I kad je zapovijed Na{a pala i voda s povr{ine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u la|u od svake `ivotinjske vrste po jedan par, i ~eljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike!’ – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.
41. I on re~e: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, pra{ta i samilostan je."
42. I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!
43. a on re~e: "Skloni}e se na kakvo brdo koje }e me od vode za{titi." – "Niko danas Allahove kazne ne}e po{te|en biti, osim onoga kome se On smilovao!’ – re~e Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.
44. I bi re~eno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povu~e i ispuni se odredba, a la|a pristade na planini Al-D`udi, i bi re~eno: "Daleko nek je narod nevjerni~ki!"
45. A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je ~eljade moje, a obe}anje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!’
46. "O Nuhu, on nije ~eljade tvoje" – rekao je On – "jer radi ono {to ne valja, zato Me ne moli za ono {to ne zna{! Savjetujem ti da neznalica ne bude{."
47. "Gospodaru moj", - re~e – "tebi se ja uti~em da Te vi{e nikad ne zamolim za ono {to ne znam! Ako mi ne oprosti{ i ne smiluje{ mi se, bi}u izgubljen."
48. "O Nuhu", - bi re~eno – "iskrcaj se, s pozdravom Na{im i blagoslovima tebi i narodima koji }e se izroditi od ovih koji su s tobom! Bi}e naroda kojima }emo davati da u`ivaju, a koje }e poslije sna}i Na{a kazna nesnosna!’
49. To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ni{ta znali. Zato budi strpljiv, ishod }e, zaista, u korist ~estitih biti.
50. "I Adu- brata njihova Huda. "O narode moj", - govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.
51. O narode moj, ja ne tra`im od vas nagrade za ovo; mene }e nagraditi Onaj koji me je stvorio! Za{to se ne opametite?
52. O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On }e vam slati ki{u obilnu i da}e vam jo{ ve}u snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobo{ci!"
53. "O Hude", - govorili su oni – "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije~ ne}emo napustiti bo`anstva na{a, mi tebi ne vjerujemo.
54. Mi ka`emo samo to da te je neko bo`anstvo na{e zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" – re~e on -, "a i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi druge Njemu ravnim smatrate,
55. pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte,
56. ja se uzdam u Allaha, u moga i va{ega Gospodara! Nema ni jednog `ivog bi}a koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.
57. Pa ako okrenete le|a, - a ja sam vam saop}io ono {to vam je po meni poslano -, Gospodar moj }e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu ni~im ne}ete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim".
58. I kad je do{la kazna Na{a, Mi smo, milo{}u Na{om, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih po{tedjeli.
59. Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlu{an poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inad`iju.
60. I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bi}e i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!
61. I Semudu – brata njihova Saliha. "O narode moj", - govorio je on – "klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da `ivite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."
62. "O, Salihu". – govorili su oni – "ti si me|u nama prije ovoga cijenjen bio. Za{to nam brani{ da se klanjamo onome ~emu su se preci na{i klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono u ~emu nas ti poziva{."
63. "O, narode moj", - govorio je on – "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesni{tvo dao, pa ko }e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slu{ao, ta vi biste samo uve}ali propast moju.
64. O, narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne ~inite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."
65. Ali, oni je zakla{e, pa on re~e: "
66. ivje}ete u zemlji svojoj jo{ samo tri dana, to je istinita prijetnja".
67. 66. I kad je do{la kazna Na{a, Mi smo, milo{}u Na{om, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, mo}an i silan -,
68. 67. a one koji su ~inili zlo pogodio je stra{an glas i oni su u zemlji svojoj osvanli mrtvi, nepomi~ni,
69. 68. kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!
70. 69. I Ibrahimu smo izaslanike Na{e poslali da mu donesu radosnu vijest. "Mir!" – reko{e; - "Mir!" – odgovori on, i ubrzo im donese pe~eno tele.
71. 70. A kad vidje da ga se ruke njihove ne doti~u, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" – reko{e oni -, "mi smo Lutovu narodu poslani."
72. 71. A `ena njegova staja{e tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu.
73. 72. "Jadna ja!" – re~e – "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj mu` je star. Ovo je zaista ne{to neobi~no!"
74. 73. "Zar se ~udi{ Allahovoj mo}i?" – reko{e oni -, "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesni~koj. On je dostojan hvale i On je plemenit!"
75. 74. I po{to Ibrahima pro|e strah i do|e mu radosna vijest, on se po~e raspravljati sa Na{im izaslanicima o Narodu Lutovu;
76. 75. Ibrahim je zaista bio dobrodu{an, sa`aljiv i odan.
77. 76. "O Ibrahime, pro|i se toga, nare|enje od Gospodara tvoga je stiglo; njih }e sti}i patnja sigurno!"
78. 77. I kad izaslanici Na{i do|o{e Lutu, on se zbog njih na|e u neprilici i bi mu te{ko pri du{i, pa re~e: "Ovo je mu~an dan!’
79. 78. I narod njegov pohrli njemu, - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj", - re~e on – "eto mojih k}eri, one su vam ~istije! Bojte se Allah i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar me|u vama nema razumna ~ovjeka?"
80. 79. "Ti zna{ da nam nisu potrebne tvoje k}eri" – reko{e oni -, "ti doista zna{ {ta ho}emo mi".
81. 80. "Ah, da ja samo imam mo}" – re~e on – "ili da se mogu osloniti na nekog sna`nog!"
82. 81. A meleki reko{e" "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa ~eljadi svojom u gluho doba no}i bez `ene svoje, nju }e zadesiti isto {to i njih, i neka se niko od vas ne obazire! – Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?"
83. 82. I kada pade naredba Na{a, Mi sve prevrnusmo, ono {to je bilo gore – bi dolje, i na njih kao ki{u grumenje od pe~ena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo,
84. 83. obilje`eno od Gospodara tvoga, - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika.
85. 84. I Medjenu – brata njihova [uajba. "O narode moj,", - govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju `ivite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.
86. 85. O narode moj! Pravo mjerite ne litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne ~inite zlo po zemlji prave}i nered.
87. 86. Bolje vam je ono {to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako ho}ete da budete vjernici; a ja nisam va{ ~uvar".
88. 87. "O [uajbe", - govorili su oni – "da li vjera tvoja tra`i od tebe da napustimo ono ~emu su se na{i preci klanjali ili da ne postupamo sa imanjima na{im onako kako nam je volja? E ba{ si ’pametan’ i ’razuman’!"
89. 88. "O narode moj", - govorio je on – shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne `elim da ~inim ono {to vama zabranjujem; jedino `elim da u~inim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obra}am.
90. 89. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono {to je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas `ivio.
91. 90. I tra`ite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! – Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.
92. 91. "O [uajbe", - reko{e oni – "mi ne razumijemo mnogo toga {to ti govori{, a vidimo da si ti me|u nama jadan; da nije roda tvoga,mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag".
93. 92. "O narode moj", - re~e on – "zar vam je rod moj dra`i od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono {to vi radite!
94. 93. O narode moj, ~inite sve {to mo`ete, a ~ini}u i ja. Vi }ete sigurno saznati koga }e kazna sti}i koja }e ga osramotiti i ko je la`ac. Pa, ~ekajte i ja }u s vama ~ekati"
95. 94. I kada je pala naredba Na{a, Mi smo, iz milosti Na{e, [uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo ~inili pogodio je u`asan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni osvanuli,
96. 95. kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud!
97. 96. I Musaa smo poslali sa znamenjima Na{im i dokazom jasnim
98. 97. faraonu i glave{inama njegovim, ali se oni povedo{e za faraonovim nare|enjem, a njegovo nare|enje nije bilo razumno.
99. 98. Na Sudnjem danu on }e svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a u`asno je mjesto u koje }e doveden biti!
100. 99. Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a prati}e ih i na onom; stra{an }e biti "dar" kojim }e darivani biti!
101. 100. To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jo{ postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni.
102. 101. Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve} oni samo prema sebi. I kada bi pala naredba Gospodara tvoga, ni{ta im nisu pomogla bo`anstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu pove}ali.
103. 102. Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava kad ka`njava sela i gradove koji su nasilje ~inili. Ka`njavanje njegovo je zaista bolno i stra{no.
104. 103. To je pouka za one koji se pla{e patnje na onom svijetu; a to je Dan kada }e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada }e svi biti prisutni,
105. 104. a Mi ga odga|amo samo za neko vrijeme.
106. 105. Onoga dana kad do|e, bez dopu{tenja Njegova niko ni rije~ ne}e izustiti, a me|u njima bi}e nesre}nih i sre}nih.
107. 106. I nesre}ni }e u d`ehennem, u njemu }e te{ko izdisati i udisati;
108. 107. dok je nebesa i Zemlje, u njemu }e ostati, - osim ako druk~ije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista radi ono {to `eli.
109. 108. A sre}ni }e u d`ennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu }e boraviti, - osim ako druk~ije Gospodar tvoj ne odredi; bi}e to dar koji }e neprekidno trajati.
110. 109. Zato ne sumnjaj u to {ta }e biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima kojima su se, jo{ prije, klanjali preci njihovi. Mi }emo im doista ono {to su zaslu`ili – bez odbitka dati!
111. 110. I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mi{ljenju podvojili. I da nije Rije~i Gospodara tvoga ranije izre~ene, bilo bi s njima svr{eno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.
112. 111. I svima njima }e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono {to su radili.
113. 112. Ti idi pravim putem, kao {to ti je nare|eno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono {to radite.
114. 113. I ne dr`ite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pr`i; vi nemate drugih za{titnika osim Allaha, ina~e, nema vam pomo}i!
115. 114. I obavljajte molitvu po~etkom i krajem dana, i u prvim ~asovima no}i! Dobra djela zaista poni{tavaju r|ava. To je pouka za one koji pouku `ele.
116. 115. I strpljiv budi! Allah doista ne}e uskratiti nagradu onima koji dobra djela ~ine.
117. 116. A za{to je me|u narodima prije vas bilo samo malo ~estitih, koji su branili da se na Zemlji nered ~ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u ~emu su u`ivali, i gre{nici su postali.
118. 117. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uni{tavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.
119. 118. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere u~inio. Me|utim, oni }e se uvijek u vjerovanju razilaziti,
120. 119. osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispuni}e se rije~ Gospodara tvoga: "Napuni}u, zaista, d`ehennem d`innovima i ljudima – zajedno!"
121. 120. I sve ove vijesti koje ti o pojedinim doga|ajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje u~vrstimo. I u ovima do{la ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.
122. 121. I reci onima koji ne}e da vjeruju: "Radite {to god mo`ete, a i mi }emo raditi;
123. 122. i ~ekajte, i mi }emo ~ekati!’
124. 123. Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vra}a, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono {to radite.