Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
14 - Ibrahîm
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede{ iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga
2. Allaha, ~ije je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji. A od u`asne patnje te{ko nevjernicima,
3. koji `ivot na ovome svijetu vi{e vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvra}aju i nastoje da ga prika`u krivim! Oni su u velikoj zabludi.
4. Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga ho}e i ukazuje na pravi put onome kome ho}e; On je Silan i Mudar.
5. I Musaa smo poslali s dokazima Na{im: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!: To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan.
6. I kad Musa re~e narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mu~ili, koji su vam mu{ku djecu klali, a `ensku u `ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko isku{enje od Gospodara va{ega -,
7. i kad je Gospodar va{ objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja }u vam, zacijelo, jo{ vi{e dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista }e stroga biti."
8. I Musa jo{ re~e: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan."
9. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili; "Mi ne vjerujemo u ono {to se po vama {alje i mi veoma sumnjamo u ono u {to nas pozivate!’
10. Poslanici njihovi su govorili: "Zar se mo`e sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe va{e oprostio i da bi vas do roka odre|enog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; ho}ete da nas odvratite od onih kojima su se preci na{i klanjali – pa, donesite nam ~udo vidljivo!’
11. "Mi jesmo ljudi kao i vi" – govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On ho}e; mi vam ne mo`emo donijeti ~udo bez Allahove volje – a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.
12. Za{to da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi }emo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas budete stavljali – a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"
13. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili }ete vjere na{e biti ili }emo vas, doista, iz zemlje na{e protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi }emo vjernike sigurno uni{titi
14. i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bi}e to za one koji }e se polaganja ra~una preda Mnom bojati i koji }e od prijetnje moje stahovati."
15. I poslanici su pomo} tra`ili, pa je svaki oholi i inad`ija nastradao, -
16. pred njim }e d`ehennem biti – i on }e biti pojen odvratnom kapljevinom,
17. mu~i}e se da je proguta, ali je nikako ne}e mo}i pro`drijeti i smrt }e mu sa svih strana prilaziti, ali on ne}e umrijeti; njega }e te{ka patnja ~ekati.
18. Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; ne}e mo}i da o~ekuju nikakvu nagradu za djela koja su u~inili, to }e te{ka propast biti!
19. Zar ne vidi{ da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas }e udaljiti i nova stvorenja dovesti;
20. to Allahu nije te{ko.
21. I izi}i }e svi pred Allaha, pa }e oni koji su bili tla~eni re}i glave{inama svojim: "Mi smo bili va{e pristalice, mo`ete li nam imalo Allahovu kaznu olak{ati?" – "Da je nas Allah uputio", - odgovori}e oni – "i mi bismo bili vas uputili.
22. alili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vi{e ne}e biti."
23. 22. I kada bude sve rije{eno, {ejtan }e re}i: "Allah vam je pravo obe}anje dao, a ja sam svoja obe}anja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, ve} sami sebe, niti ja mogu vama pomo}i niti vi mo`ete pomo}i meni. Ja nemam ni{ta s tim {to ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike sigurno ~eka bolna patnja.
24. 23. A oni koji su vjerovali i dobra djela ~inili bi}e uvedeni, voljom Gospodara njihova, u d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i i u njima }e vje~no boraviti, u njima }e se rije~ju "Mir!’ pozdravljati.
25. 24. Zar ne vidi{ kako Allah navodi primjer – lijepa rije~ kao lijepo drvo: korijen mu je ~vrsto u zemlji, a grane prema nebu;
26. 25. ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.
27. 26. A ru`na rije~ je kao ru`no drvo: i{~upanom drvetu s povr{ine zemlje nema opstanka.
28. 27. Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike }e u zabludi ostaviti; Allah radi {ta ho}e.
29. 28. Zar ne vidi{ one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima – nezahvalno{}u uzvratili i narod svoj u Ku}u propasti doveli,
30. 29. u d`ehennem, u kome }e gorijeti, - a u`asno je on prebivali{te! –
31. 30. i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Nasla|ujte se, zavr{i}ete sigurno u vatri!"
32. 31. Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga {to im mi darujemo, prije nego {to nastupi dan u kome ne}e biti trgovanja ni prijateljstva.
33. 32. Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spu{ta s neba ki{u i ~ini da pomo}u nje ra|aju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite la|ama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite;
34. 33. i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kre}u, i daje vam da se koristite no}i i danom;
35. 34. i daje vam svega onoga {to od Njega i{tete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - ^ovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.
36. 35. A kada Ibrahim re~e: "Gospodaru moj, u~ini ovaj grad bezbjednim i sa~uvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima,
37. 36. oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa – Ti, uistinu, pra{ta{ i samilostan si.
38. 37. Gospodaru na{, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ni{ta ne sije, kod Tvoga ^asnog hrama, da bi, Gospodaru na{, molitvu obavljali; zato u~ini da srca nekih ljudi ~eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
39. 38. Gospodaru na{, Ti zacijelo zna{ {ta mi tajimo, a {ta na javu iznosimo. Allahu ni{ta nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu.
40. 39. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usli{ava molbe.
41. 40. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru na{, Ti usli{i molbu moju!
42. 41. Gospodaru na{, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao ra~un!’
43. 42. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono {to rade nevjernic! On im samo pu{ta do Dana kada }e im o~i ostati otvorene,
44. 43. i kada }e `ure}i uzdignutih glava, netremice gledati; a srca }e im prazna biti.
45. 44. Ti opominji ljude Danom kada }e im kazna do}i, kada }e oni koji su se ogrije{ili prema sebi – govoriti: "Gospodaru na{, ostavi nas jo{ samo kratko vrijeme, odazva}emo se pozivu Tvome i slijedi}emo poslanike!’ – "A zar se prije niste zaklinjali da ne}ete na onaj svijet?
46. 45. I nastanili ste se bili u ku}ama onih koji su se prema sebi ogrije{ili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili."
47. 46. I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo {to lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.
48. 47. Nemoj ni pomisliti da Allah ne}e odr`ati obe}anje Svoje poslanicima Svojim – Allah je, uistinu, silan i strog –
49. 48. na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi izi|u pred Allaha Jedinoga i Svemo}nog.
50. 49. Toga dana }e{ vidjeti gre{nike povezane u zajedni~ke okove;
51. 50. ko{ulje }e im od katrana biti, a vatra }e lica njihova obavijati, -
52. 51. da Allah kazni svakoga prema zasluzi – Allah }e zaista brzo ra~un svidjeti.
53. 52. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je sano On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!