Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
15 - Al-Hijr
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!
2. Za`ali}e nevjernici ~esto {to nisu postali muslimani.
3. Pusti ih neka jedu i nasla|uju se, i neka ih zavara nada, - zna}e oni!
4. A Mi smo uni{tavali gradove samo u odre|eno vrijeme,
5. nijedan narod ne mo`e ni ubrzati ni usporiti konac svoj.
6. Oni govore: "Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!
7. Za{to nam meleke ne dovede{, ako je istina {to govori{!’
8. Mi meleke {aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ~ekaju.
9. Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti!
10. I prije tebe smo poslanike prija{njim narodima slali
11. i nijedan im poslanik nije do{ao, a da mu se nisu narugali.
12. Eto tako Mi Kur’an uvodimo u srca nevjernika,
13. oni u nj ne}e vjerovati, a zna se {ta je bilo s narodima davna{njim.
14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,
15. opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pri~injava, mi smo ljudi op~injeni!"
16. Mi smo na nebu sazvije`|a stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili
17. i ~uvamo ih od svakog {ejtana prokletog;
18. a onoga koji kradom prislu{kuje sti`e svjetlica vidljiva.
19. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomi~ne planine razbacali i u~inili da na njoj sve s mjerom raste,
20. i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite.
21. I ne postoji ni{ta ~ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.
22. Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju, a iz neba spu{tamo ki{u da imate {ta piti – vi time ne mo`ete raspolagati.
23. I samo Mi dajemo `ivot i smrt, i samo smo Mi vje~ni,
24. i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji }e poslije do}i,
25. a On, Gospodar tvoj }e ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.
26. Mi smo stvorili Adema od ilova~e, od blata ustajalog,
27. a jo{ prije smo stvorili d`innove od vatre u`arene.
28. I kad Gospodar tvoj re~e melekima: "Ja }e stvoriti ~ovjeka od ilova~e, od blata ustajalog,
29. i kad mu dam lik i u nj udahnem du{u, vi mu se poklonite!’
30. sve meleki su se, zajedno poklonili,
31. osim Iblisa; on nije htio da se njima pokloni.
32. "O, Iblise," – re~e On – "za{to ti ne htjede da se pokloni{?"
33. "Nije moje" – re~e- "da se poklonim ~ovjeku koga si stvorio od ilova~e, od blata ustajalog."
34. "Onda izlazi iz d`enneta", - re~e On -, "nek si proklet
35. i neka se prokletstvo zadr`i na tebi do Dana sudnjeg!"
36. "Gospodaru moj," – re~e on – "daj mi vremena do dana kada }e oni biti o`ivljeni!"
37. "Daje ti se rok" – re~e On –
38. "do Dana ve} odre|enog."
39. "Gospodaru moj," – re~e -, "zato {to si me u zabludu doveo, ja }u njima naZemlji poroke lijepim predstaviti i potrudi}u se da ih sve zavedem,
40. osim me|u njima Tvojih robova iskrenih."
41. "Ove }u se istine Ja dr`ati" – re~e On:
42. "Ti ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."
43. Za sve njih mjesto sastanka d`ehennem }e biti,
44. on }e sedam kapija imati i kroz svaku }e odre|en broj njih pro}i.
45. oni koji su se Allaha bojali i onog {to im je zabranjeno klonili, oni }e u d`ennetskim ba{~ama pored izvora biti.
46. "U|ite u njih sigurni, straha oslobo|eni!"
47. I Mi }emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni }e kao bra}a na divanima jedni prema drugima sjediti,
48. tu ih umor ne}e doticati, oni odatle nikada ne}e izvedeni biti.
49. Ka`i robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji pra{ta i da sam milostiv,
50. ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!
51. I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, -
52. kada su mu u{li i rekli: "Mir!’ – on je rekao; "Mi smo se vas upla{ili."
53. "Ne pla{i se!’ – reko{e -, "donosimo ti radosnu vijest, u~ena sina }e{ imati."
54. "Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" – re~e on -, "~ime me radujete?"
55. "Donosimo ti radosnu vijest koja }e se doista obistiniti" – reko{e oni -, "zato nadu ne gubi!"
56. "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" – re~e on
57. i upita: "A {ta vi ho}ete, o izaslanici?"
58. "Mi smo poslani narodu navjerni~kom" – reko{e -,
59. "samo }emo svu Lutovu ~eljad spasiti,
60. osim `ene njegove, ona }e, odlu~ili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."
61. I kad izaslanici do|o{e Lutu,
62. on re~e: "Vi ste, doista, ljudi neznani!’
63. "Ne!; - reko{e oni. "Donosimo ti ono u {to ovi stalno sumnjaju,
64. donosimo ti ono {to }e se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.
65. Izvedi ~eljad svoju u gluho doba no}i, a ti budi na za~elju njihovu, i neka se niko od vas ne osvr}e, ve} produ`ite u pravcu kuda vam se nare|uje!"
66. I Mi smo mu objavili ono {to }e se zbiti: da }e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uni{teni biti.
67. U to do|o{e stanovnici grada, veseli.
68. "Ovo su gosti moji" – re~e on – "pa me ne sramotite,
69. i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"
70. "A zar ti nismo zabranili da ikoga prima{?" – povika{e oni.
71. "Ako ve} ho}ete da ne{to ~inite, eto k}eri mojih!’ – re~e on.
72. A `ivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.
73. i njih je zadesio stra{ glas kad je Sunce izlazilo,
74. i Mi smo u~inili da ono {to je gore bude dolje, i na njih smo kao ki{u grumenje od skamenjene gline sru~ili, -
75. to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, -
76. on je pored puta, i sada postoji;
77. to je doista pouka za one koji vjeruju.
78. A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,
79. pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.
80. I stanovnici Hid`ra su poslanike la`nim smatrali,
81. a Mi smo im dokaze Na{e bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.
82. Oni su ku}e u brdima klesali, vjeruju}i da su bezbjedni,
83. pa i njih u svitanje stra{an glas zadesi
84. i ne bija{e im ni od kakve koristi ono {to su bili stekli.
85. Mi smo nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih mudro stvorili. ^as o`ivljenja }e zacijelo do}i, zato ti velikodu{no oprosti,
86. Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznaju}i. –
87. Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veli~anstveni ti objavljujemo.-
88. Ne pru`aj poglede svoje na ono {to Mi dajemo na u`ivanje nekim od njih i ne budi tu`an zbog njih, a prema vjernicima blag budi
89. i reci: "Ja samo javno opominjem!’ –
90. kao {to smo sljedbenike Knjige opomenuli,
91. one koji Kur’an na dijelove dijele.
92. I tako Mi Gospodara tvoga, njih }emo sve na odgovornost pozvati
93. za ono {to su radili!
94. Ti javno ispovijedaj ono {to ti se nare|uje i mnogobo`aca se okani,
95. Mi }emo te osloboditi onih koji se rugaju,
96. koji pored Allah drugog boga uzimaju; i zna}e oni!
97. Mi dobro znamo da ti je te{ko u du{i zbog onoga {to oni govore,
98. zato veli~aj Gospodara svoga i hvali Ga, i sed`du obavljaj,
99. i sve dok si `iv, Gospodaru svome se klanjaj!