Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
18 - Al-Kahf
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego
2. ispravnu, da te{kom kaznom, koju }e On dati, opomene, a da vjernike koji ~ine dobra djela divnom nagradom obraduje,
3. u kojoj }e vje~no boraviti,
4. i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."
5. O tome oni ni{ta ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije~ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!
6. Pa zar }e{ ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj ne}e da povjeruju?
7. Sve {to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da isku{amo ljude ko }e se od njih ljep{e vladati,
8. a Mi }emo nju i golom ledinom u~Initi.
9. Misli{ li ti da su samo stanovnici pe}ine, ~ija su imena na plo~i napisana, bili ~udo me|u ~udima Na{im?
10. Kad se nekoliko momaka u pe}ini sklonilo pa reklo; "Gospodaru na{, daj nam Svoju milost i pru`i nam u ovom na{em postupku prisebnost",
11. Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za dugo godina.
12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja }e od dvije skupine boje ocijeniti koliko su vremena proboravili.
13. Ispri~a}emo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubje|enje jo{ vi{e u~vrstili.
14. Osna`ili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli; "Gospodar na{ - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se ne}emo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono {to je daleko od istine govorili.
15. Narod ovaj na{ je mimo Njega druge bogove prihvatio, za{to jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati/ A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?
16. Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pe}inu, Gospodar va{ }e vas milo{}u Svojom obasuti i za vas }e ono {to }e vam korisno biti pripremiti."
17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra|a – obilazi pe}inu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su biliu sredini njezinoj. To je dokaz Allahove mo}i! – kome Allah uka`e na pravi put, on }e pravim putem i}i, a koga u zabludi ostavi, ti mu ne}e{ na}i za{titnika koji }e ga na pravi put uputiti.
18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opru`enih prednjih {apa, na ulazu je le`ao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.
19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" – upita jedan od njih. – "Ostali smo dan ili dio dana" – odgovori{e. – "Gospodar va{ najbolje zna koliko ste ostali’ – reko{e. – "Po{aljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima va{im u grad, pa nek vidi u koga je naj~istije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ni{ta o vama,
20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenova}e vas ili }e vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada ne}ete ono {to `elite posti}i!’
21. I MI smo, isto tako, u~inili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obe}anje i da u ~as o`ivljenja nema nikakve sumnje, kada su se izme|u sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do ~ijih se rije~i najvi{e dr`alo reko{e: "Napravi}emo na ulazu u nju bogomolju!’
22. Neki }e re}i: "Bila su trojica, pas njihov je bio ~etvrti", a neki }e govoriti: "Bila su petorica, pas njihov je bio {esti", naga|aju}i ono {to ne znaju, dok }e neki re}i: "Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci; "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljej o njima osim povr{no, i ne pitaj o njima od njih nikoga!’
23. I nikako za bilo {ta ne reci: "Uradi}u to sigurno sutra! – ne dodav{i:
24. "Ako Bog da!" A kada zaboravi{, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj }e me uputiti na ono {to je bolje i korisnije od ovoga."
25. A oni su ostali u pe}ini svojoj tri stotine i jo{ devet godina.
26. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve ~uje! Oni nemaju drugog za{titnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."
27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono {to ti se objavljuje, niko ne mo`e da izmjeni rije~i Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, ne}e{ na}i uto~i{ta nikakva.
28. Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~e u `elji da naklonost Njegovu zaslu`e, i ne skidaj o~iju svojih s njih iz `elje za sjajem u `ivotu na ovom svijetu, i ne slu{aj onoga ~ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i ~iji su postupci daleko od razboritosti
29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara va{eg, pa ko ho}e – neka vjeruje, a ko ho}e – neka ne vjeruje!’ Mi smo nevjernicima pripremili vatru ~iji }e ih dim sa svoh strana obuhvatiti; ako zamole pomo}, pomo}i }e im se teku}inom poput rastopljene kovine koja }e lica ispe}i. U`asna li pi}a i grozna li boravi{ta!
30. One koji budu vjerovali i dobra djela ~inili – Mi doista ne}emo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela ~inio –
31. ~ekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife obla~iti, na divanima }e u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravi{ta!
32. I navedi im kao primjer dva ~ovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasa|ena dali i palmama ih opasali, a izme|u njih njive postavili.
33. Oba vrta su davala svoj plod, ni~ega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.
34. On je i drugog imetka imao. I re~e drugu svome, dok je s njim razgovarao; "Od tebe sam bogatiji i ja~eg sam roda!"
35. I u|e u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govore}i: "Ne mislim da }e ovaj ikada propasti,
36. i ne mislim da }e ikada Smak svijeta do}i; a ako budem vra}en Gospodaru svome, sigurno }e ne{to bolje od ovoga na}i."
37. I re~e mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruje{ u Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potupnim ~ovjekom u~inio?
38. [to se mene ti~e, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.
39. A za{to nisi, kad si u vrt svoj u{ao, rekao: ’Ma{allah! – mo} je samo u Allaha!’ Ako vidi{ da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,
40. pa – Gospodar moj mo`e mi bolji vrt od tvog dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez i~ega,
41. ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogne{ prona}i nikada."
42. I propado{ plodovi njegovi i on po~e kr{iti ruke svoje `ale}i za onim {to je u njega utro{io – a loza se bija{e povaljala po podupira~ima svojim – i govora{e: "Kamo sre}e da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!’
43. I nije imao ko bi mu mogao da pomogne, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomo}i.
44. Tada mo`e pomo}i samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i ~ini da se sve na najbolji na~in okon~a.
45. Navedi im kao primjer da je `ivot na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spu{tamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve mo`e!
46. Bogatstvo i sinovi su ukras u `ivotu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vje~no ostaju, bi}e od Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {to se ~ovjek mo`e pouzdati.
47. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidi{ Zemlju ogoljenu, - a njih smo ve} sakupili, nijednog nismo izostavili -,
48. pred Gospodarom tvojim bi}e oni u redove poredani: "Do{li ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam ne}emo vrijeme za o`ivljenje odrediti."
49. I Knjiga }e biti postavljena i vidje}ete gre{nike prestravljene zbog onog {to je u njoj. "Te{ko nama!’ – govori}e – "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" – i na}i }e upisano ono {to su radili. Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu u~initi.
50. A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!’ – svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od d`innova i zato se ogrije{io o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar }ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je {ejtan lo{a zamjena nevjernicima!
51. Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomaga~e nisam uzimao one koji na krivi put upu}uju.
52. A na Dan kad On rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji!" – i kad ih pozovu, oni im se ne}e odazvati i Mi }emo u~initi da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza,
53. i gre{nici ugleda}e vatru i uvjeri}e se da }e u nju pasti, i da im iz nje ne}e povratka biti.
54. U ovom Kur’anu Mi na razne na~ine obja{njavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je ~ovjek, vi{e nego iko, spreman da raspravlja.
55. A ljude, kada im dolazi uputa, odvra}a od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato {to o~ekuju sudbinu drevnih naroda ili {to ~ekaju da ih sna|e kazna na o~igled svega svijeta.
56. Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, slu`e}i se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.
57. I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gosspodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog {to je u~inio? Mi na srca njihova pokriva~e stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih ~inimo; i ako ih ti na pravi put pozove{ oni, kad su takvi, nikada ne}e pravim putem po}i.
58. Gospodar tvoj mnogo pra{ta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono {to zaslu`uju ka`njava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih ~eka odre|eni ~as, od koga ne}e na}i uto~i{ta.
59. A ona sela i gradove smo razorili zato {to stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu bismo ta~no vrijeme odredili.
60. A kada Musa re~e momku svome: "Sve }u i}i dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili }u dugo, dugo i}i"
61. I kad njih dvojica stigo{e do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravi{e na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
62. A kada se udalji{e, Musa re~e momku svome: "Daj nam u`inu na{u, jer smo se od ovog na{eg putovanja umorili."
63. "Vidi!" – re~e on – "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, - sam {ejtan je u~inio da je zaboravim, da ti je ne spomenem -, mora da je ona skliznula u more; ba{ ~udnovato!"
64. "E, to je ono {to tra`imo!" – re~e Musa, i njih dvojica se vrati{e putem kojim su bili do{li,
65. i na|o{e jednog Na{eg roba kome smo milost Na{u darovali i onome {to samo Mi znamo nau~ili.
66. "Mogu li da te pratim" – upita ga Musa -, "ali da me pou~i{ onome ~emu si ti ispravno pou~en?"
67. "Ti sigurno ne}e{ mo}i sa mnom da izdr`i{" – re~e onaj -,
68. "a ikako bi izdr`ao ono o ~emu ni{ta ne zna{?"
69. "Vidje}e{ da }e strpljiv biti, ako Bog da! – re~e Musa – "i da ti se ne}u ni u ~emu protiviti."
70. "Ako }e{ me ve} pratiti" – re~e onaj -. "onda me ni o ~em ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne ka`em!"
71. I njih dvojica krenu{e. I kad se u la|u ukrca{e, onaj je probu{i. "Zar je probu{i da potopi{ one koji na njoj plove? U~inio si, doista, ne{to vrlo krupno!’
72. "Ne rekoh li ja" – re~e onaj – "da ti, doista, ne}e{ mo}i izdr`ati sa mnom?"
73. "Ne karaj me {to sam zaboravio" – re~e – "i ne ~ini mi pote{ko}e u ovom poslu mome!"
74. I njih dvojica krenu{e. I kad sreto{e jednog dje~aka pa ga onaj ubi, Musa re~e: "[to ubi dijete bezgre{no, koje nije nikoga ubilo! U~inio si, zaista, na{to vrlo ru`no!"
75. "Ne rekoh li ja tebi" – re~e onaj – da ti, doista, ne}e{ mo}i izdr`ati sa mnom?"
76. "Ako te i poslije ovoga za bilo {ta upitam" – re~e -, "onda se namoj sa mnom dru`iti. Eto sam ti se opravdao!"
77. I njih dvojica krenu{e; i kad do|o{e do jednog grada, zamoli{e stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbi{e da ih ugoste. U gradu njih dvojica nai|o{e na jedan zid koji tek {to se nije sru{io, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si" – re~e Musa – "uzeti za to nagradu."
78. "Sada se rastajemo ja i ti!" – re~e onaj -, "pa da ti objasnim zbog ~ega nisi mogao da se strpi{.
79. "[to se one la|e ti~e, - ona je vlasni{tvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je o{tetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu la|u otimao;
80. {to se onoga dje~aka ti~e, - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on ne}e na nasilje i nevjerovanje navratiti,
81. a mi `elimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i ~estitijeg od njega, i milostivijeg;
82. a {to se onoga zida ti~e, - on je dvojice dje~aka, siro~adi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ~ovjek i Gospodar tvoj `eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasu|ivanju. Eto to je obja{njenje za tvoje nestrpljenje!’
83. I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci’: "Kaza}u vam o njemu neke vijesti."
84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogu}ili mu da izvr{i ono {to `eli
85. I on po|e.
86. Kad sti`e do mjesta gdje Sunce zalazi, u~ini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i na|e u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne," – rekosmo Mi – "ili }e{ da ih kazni{ ili }e{ s njima lijepo da postupi{?"
87. "Onoga ko ostane mnogobo`ac" - re~e -, "kazni}emo, a poslije }e se svome Gospodaru vratiti, pa }e ga i On te{kom mukom mu~iti.
88. A onome ko bude vjerovao i odbra djela ~inio – nagrada najljep{a, i s njim }emo blago postupiti."
89. I on opet po|e.
90. I kad sti`e do mjesta gdje Sunce izlazi, on na|e da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo ~im zakloni.
91. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
92. i on po|e.
93. Kad sti`e ime|u dvije planine, na|e ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.
94. "O Zulkarnejne," – reko{e oni – "Jed`ud` i Med`ud` ~ine nered po Zemlji, pa ho}e{ li da izme|u nas i njih zid podigne{, mi }emo te nagraditi."
95. "Bolje je ono {to mi je Gospodar moj dao" – re~e on. "Nego, samo vi pomozite meni {to vi{e mo`ete, i ja }u izme|u vas i njih zid podi}i.
96. Donesite mi velike komade gvo`|a!" I kad on izravna dvije strane brda, re~e: "Pu{ite!" A kad ga usija, re~e: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem."
97. i tako oni nisu mogli ni da pre|u niti su mogli da ga prokopaju.
98. "Ovo je blagodat Gospodara moga!" – re~e on. "A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On }e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga }e se sigurno ispuniti."
99. I Mi }emo tada u~initi da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnu}e se u rog, pa }emo ih sve sakupiti,
100. i toga dana }emo nevjernicima d`ehennem jasno pokazati,
101. onima ~ije su o~i bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ni{ta da ~uju.
102. Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivali{te nevjernicima pripremili d`ehennem.
103. Reci: "Ho}ete li da vam ka`em ~ija djela ne}e nikako priznata biti,
104. ~iji }e trud u `ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji }e misliti da je dobro ono {to rade?
105. To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da }e pred Njega izi}i; zbog toga }e trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva zna~aja ne}emo dati.
106. Njima }e kazna d`ehennem biti, zato {to su nevjernici bili i {to su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali."
107. Onima koji budu vjerovali i dobra djela ~inili – d`ennetske ba{~e }e prebivali{te biti,
108. vje~no }e u njima boraviti i ne}e po`eljeti da ih ne~im drugim zamijene.
109. Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli jo{ jednim sli~nim."
110. Reci: "Ja sam ~ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va{ Bog – jedan Bog. Ko `udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ~ini dobra djela i neka, klanjaju}i se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!"