Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
2 - Al-Baqarah
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Elif Lam Mim.
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga {to im mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu ~vrsto vjerovali.
5. Njima }e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni }e ono {to `ele ostvariti.
6. Onima koji ne}e da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao – oni ne}e vjerovati.
7. Allah je zape~atio srca njihova i u{i njihove, a pred o~ima njihovim je koprena; njih ~eka patnja golema.
8. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.
9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znaju}i, samo sebe varaju.
10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo{ pove}ava; njih ~eka bolna patnja zato {to la`u.
11. Kada im se ka`e: "Ne remetite red na zemlji!" – odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opa`aju.
13. Kad im se ka`e: "Vjerujte kao {to pravi ljudi vjeruju!" – oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u {to bezumni vjeruju?" – A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju.
14. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" – a ~im ostanu nasamo sa {ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
15. Allah njih izvrgava poruzi i podr`ava ih da u svom nevjerstvu lutaju.
16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju {ta rade.
17. Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni{ta ne vide!
18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u u{i svoje boje}i se smrti, - a nevjernici ne mogu uma}i Allahu, - i
20. munja samo {to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni pro|u, a ~im utonu u mraku stanu. A da Allah ho}e, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve mo`e.
21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sa~uvali;
22. koji vam je Zemlju u~inio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spu{ta ki{u i ~ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne ~inite svjesno druge Allahu ravnim!
23. A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi jednu suru sli~nu objavljenim njemu, a pozovite i bo`anstva va{a, osim Allaha, ako istinu govorite.
24. Pa ako ne u~inite, a ne}ete u~initi, onda se ~uvajte vatre za nevjernike pripremljene, ~ije }e gorivo biti ljudi i kamenje.
25. A one koji vjeruju i dobra djela ~ine obraduj d`ennetskim ba{~ama kroz koje }e rijeke te}i; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni }e re}i: "Ovo smo i prije jeli", - a bi}e im davani samo njima sli~ni. U njima }e ~iste `ene imati, i u njima }e vje~no boraviti.
26. Allah se ne ustru~ava da za primjer navede mu{icu ili ne{to si}u{nje od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "[ta to Allah ho}e sa ovim primjerom?" Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike gre{nike,
27. koji kr{e ve} ~vrsto prihva}enu obavezu prema Allahu i prekidaju ono {to je Allah naredio da se odr`ava, i prave nered na Zemlji; oni }e nastradati.
28. Kako mo`ete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ni{ta, pa vam je On `ivot dao; On }e, zatim, u~initi i da pomrete i poslije }e vas o`ivjeti, a onda }ete se Njemu vratiti.
29. On je za vas sve {to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.
30. A kada Gospodar tvoj re~e melekima: "Ja }e na Zemlji namjesnika postaviti!" – oni reko{e: "Zar }e Ti namjesnik biti onaj koji }e na njoj nered ~initi i krv prolijevati? A mi Tebe veli~amo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, {tujemo." On re~: "Ja znam ono {to vi ne znate."
31. I pou~i On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predo~i melekima i re~e: "Ka`ite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
32. "Hvaljen neka si" – reko{e oni – "mi znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri."
33. "O Ademe", - re~e On – "ka`i im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah re~: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono {to javno ~inite i ono {to krijete!"
34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" – oni se pokloni{e, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.
35. I Mi rekosmo: "O Ademe, `ivite, ti i `ena tvoja, u d`ennetu i jedite u njemu koliko god `elite i odakle god ho}ete, ali se ovom drvetu ne pribli`ujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"
36. I {ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u ~emu su bili. "Si|ite!" – rekosmo Mi – "jedni drugima }ete neprijatelji biti, a na Zemlji }ete boraviti i do roka odre|enog `ivjeti!"
37. I Adem primi neke rije~i od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv.
38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene }e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ni~ega se ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati.
39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Na{e budu poricali – bi}e stanovnici d`ehennema; u njemu }e vje~no ostati."
40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispuni}u i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!
41. Vjerujte u ono {to objavljujem, ~ime se potvr|uje da je istinito ono {to vi imate, i ne budite prvi koji u to ne}e vjerovati. I ne zamjenjujte rije~i Moje za ne{to {to malo vrijedi, i samo se Mene bojte!
42. I istinu sa neistinom ne mije{ajte i istinu svjesno ne tajite!
43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!
44. Zar da od drugih tra`ite da dobra djela ~ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu u~ite? Zar se opametiti ne}ete?
45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, te{ko, osim poslu{nima,
46. koji su uvjereni da }e pred Gospodara svoga stati i da }e se Njemu vratiti.
47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;
48. i bojte se dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi, kada se ni~iji zagovor ne}e prihvatiti, kada ni od koga otkup ne}e primiti i kada im niko u pomo} ne}e prite}i;
49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mu~ili: mu{ku vam djecu klali a `ensku u `ivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko isku{enje od Gospodara va{eg, -
50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na o~i va{e, potopili;
51. i kada smo Musau ~etrdeset no}i obe}anje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi ~ine}i nepravdu, tele obo`avati po~eli.
52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;
53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem i{li;
54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativ{i tele, vi ste samo sebi nepravdu u~inili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izme|u vas prestupnike smr}u kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja va{eg, On }e vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv";
55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti ne}emo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" – Munja vas je o{inula, vidjeli ste.
56. Zatim smo vas, poslije smrti va{e, o`ivjeli da biste zahvalni bili.
57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu na~inili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem!’ A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
58. i kada smo rekli: "U|ite u ovaj grad i jedite {to god ho}ete i koliko god ho}ete, a na kapiju pognutih glava u|ite, i recite: ’Oprosti’ – oprosti}emo vam grijehe va{e, a onima koji ~ine dobra djela da}emo i vi{e!" –
59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije~ koja im je bila re~ena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato {to nisu poslu{ali;
60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari {tapom svojim po stijeni!" – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg }e piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i!"
61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne mo`emo vi{e jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u na{e ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga {to zemlja ra|a: povr}a i, krastavica, i p{enice, i le}e, i luka crvenoga!" – on je rekao: "Zar `elite da ono {to je bolje zamijenite za ono {to je gore? Idite u grad, ima}ete ono {to tra`ite!" I poni`enje i bijeda na njih pado{e i Allahovu srd`bu na sebe navuko{e zato {to u Allahove dokaze nisu vjerovali i {to su ni krive ni du`ne vjerovjesnike ubijali, zato {to su neposlu{ni bili i {to su sve granice zla prelazili.
62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kr{}ani, i Sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili – doista ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati!
63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono {to smo vam dali i neka vam je na umu ono {to je u Knjizi, da biste se kazne sa~uvali!" –
64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
65. Vama je poznato ono {to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrije{ili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"
66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo u~inili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.
67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nare|uje da zakoljete kravu", - oni upita{e: "Zbija{ li ti to s nama {alu?" – "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" – re~e on.
68. "Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e – "da nam objasni kojih godina ona treba da bude." – "On ka`e" – odgovori on – "da ta krava ne snije da bude ni stara ni mlada, nego izme|u toga, srednje dobi, pa izvr{ite to {to se od vas tra`i!"
69. "Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e – "da nam objasni kakve boje treba da bude." – "On poru~uje" – odgovori on – "da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide."
70. "Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e – "da nam objasni kakva jo{ treba da bude, jer, nama krave izgledaju sli~ne, a mi }emo nju, ako Allah htjedne, sigurno prona}i."
71. "On poru~uje" – re~e on – "da ta krava ne smije da bude istro{ena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva biljega." – "E sad si je opisao kako treba!" – reko{e, pa je zakla{e, i jedva to u~ini{e.
72. I kada ste jednog ~ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati po~eli – Allah je dao da izi|e na vidjelo ono {to ste bili sakrili -,
73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" – i eto tako Allah vra}a mrtve u `ivot i pru`a vam dokaze Svoje da biste shvatili.
74. Ali srca va{a su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo{ tvr|a, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ru{i. – A Allah motri na ono {to radite.
75. Zar se vi nadate da }e vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki me|u njima su Allahove rije~i slu~ali pa su ih, po{to su ih shvatili, svjesno izvrnuli.
76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a ~im se osame jedni s drugima, ka`u: "Zar }ete im kazivati o onome {to je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarem va{im? Zar se ne}ete opametiti?"
77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono {to oni kriju i ono {to pokazuju?
78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domi{ljaju.
79. A te{ko onima koji svojim rukama pi{u Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" – da bi za to korist neznatnu izvukli. I te{ko njima zbog onoga {to ruke njihove pi{u i te{ko njima {to na taj na~in zara|uju!
80. Oni govore: "Vatra }e nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obe}anje – jer, Allah }e sigurno ispuniti obe}anje Svoje – ili na Allaha iznosite ono {to ne znate?"
81. A nije tako! Oni koji budu zlo ~inili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni }e stanovnici d`ehennema biti i u njemu }e vje~no ostati.
82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili – oni }e stanovnici d`enneta biti i u njemu }e vje~no boraviti.
83. I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da }ete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bli`njima, i siro~adi, i siromasima dobro~instvo ~initi, a ljudima lijepe rije~i govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste poslije, izuzev vas malo, izopa~ili i zavjet iznevjerili,
84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima ne}ete proljevati i da jedni druge iz zemlje va{e ne}ete izgoniti, - vi priznajte da je tako i svjedoci ste –
85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavi~aja njihova izgonite – poma`u}i jedan drugom protiv njih, ~ine}i i grijeh i nasilje; a ako vam kao su`nji do|u, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih izgonite. kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ~ini tako sti}i }e na ovome svijetu poni`enje, a na Sudnjem danu bi}e stavljen na muke najte`e. – A Allah motri na ono {to radite.
86. To su oni koji su `ivot na ovome svijetu predpostavili onom na onom svijetu, zato im se patnja ne}e olak{ati niti }e im iko u pomo} prite}i.
87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, o~igledne dokaze dali i D`ibrilom ga pomogli. O kad god vam je koji poslanik donio ono {to nije godilo du{ama va{im, vi ste se oholili, pa ste jedne u la` utjerivali, a druge ubijali.
88. Oni govore: "Na{a su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.
89. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istiniu Knjigu koju imaju oni – a jo{ ranije su pomo} protiv mnogobo`aca molili – i kada im dolazi ono {to im je poznato, oni u to ne}e da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!
90. Jadno je to za {to su se prodali: da ne vjeruju u ono {to Allah objavljuje, samo iz zlobe {to Allah, od dobrote Svoje, {alje Objavu onome kome On ho}e od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom – a nevjernike ~eka sramna patnja.
91. A kada im se ka`e: "Vjerujte u ono {to Allah objavljuje!" – oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono {to je nama objavljeno" – i ne}e da vjeruju u ono {to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje da je istinito ono {to oni imaju. Reci: "Pa za{to ste jo{ davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?
92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanose}i, tele prihvatili."
93. I kada smo od vas va{ zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono {to vam dajemo i budite poslu{ni!" – oni su odgovorili: "^ujemo, ali poslu{ati ne}emo!" – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo{ bila nadojena teletom. Reci: "Ru`no je to na {to vas nevjerovanje va{e navodi, ako ste uop}e vjernici."
94. Reci: "Ako je u Allaha d`ennet osiguran samo za vas, a ne za i za ostali svijet, onda vi smrt za`elite, ako istinu govorite."
95. A ne}e je nikada za`eljeti zbog onoga {to ~ine! – A Allah dobro zna nevjernike.
96. I na}i }e{ ih, sigurno, da vi{e `ude za `ivot od svih ostalih ljudi, ~ak i od mnogobo`aca; svaki bi volio da po`ivi hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko `ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono {to oni rade.
97. Reci: "Ko je neprijatelj D`ibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvr|uje da su i prija{nje objave istinite – kao putokazi radosnu vijest vjernicima."
98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i D`ibrilu i Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne}e da vjeruju.
99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici ne}e u njih da vjeruju.
100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu – neki od njih je odbace jer ih ve}ina ne vjeruje.
101. A kada im je poslanik od Allaha do{ao, potvr|uju}i da je istinito ono {to ve} imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana – za le|a svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.
102. i povode se za onim {to su {ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - {ejtani su nevjernici u~e}i ljude vrad`bini i onome {to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga u~ili dok mu ne bi rekli: "Mi samo isku{avamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice u~ili kako }e mu`a od `ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. U~ili su ono {to }e im nauditi i od ~ega nikakve koristi ne}e imati iako su znali da onaj koji tom vje{tinom vlada ne}e nikakve sre}e na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za {to su se prodali, kada bi samo znali!
103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!
104. O vjernici, ne slu`ite se rije~ima: "Ra’ina, nego recite: "Unzurna" i slu{ajte! A nevjernke bolna patnja ~eka.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobo`ci, da se vama od Gospodara va{eg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On ho}e; Allah je neizmjerno dobar.
106. Mi nijedan propis ne promjenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sli~an njemu ne donesemo. Zar ti ne zna{ da Allah sve mo`e?
107. Zar ti ne zna{ da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni za{titnika, ni pomaga~a nemate?
108. Zar da tra`ite od svoga Poslanika kao {to su prije tra`ili od Musaa? A, ko vjerovanju predpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je!
109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi do~ekali da vas, po{to ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz li~ne zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pre|ite dok Allah Svoju odluku ne donese. – Allah, zaista sve mo`e.
110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite na}i }ete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono {to radite.
111. Oni govore da }e u d`ennet u}i samo Jevreji, odnosno samo kr{}ani. – To su puste `elje njihove! – Ti reci: "Dokaze svoje dajte ako je istina to {to govorite!"
112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela ~inio, toga ~eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se ne}e ni~ega bojati i ni za ~im ne}e tugovati.
113. Jevreji govore: "Kr{}ani nisu na pravom putu!" a kr{}ani vele: "Jevreji nisu na pravom putu!" – a oni ~itaju Knjigu. Tako, sli~no kao oni, govore i ono koji ne znaju. Allah }e im na Sudnjem danu presuditi o onome u ~emu se oni ne sla`u.
114. Ima li ve}eg naslnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poru{e? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu do`ivje}e sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!
115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana. – Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono {to je na nebesima i na zemlji. Njemu se sve pokorava;
117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada ne{to odlu~i, za to samo rekne: "Budi!’ – i ono bude.
118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo ~udo do|e!" Tako su, gotovo ustim rije~ima, govorili i oni prije njih, srca su im sli~na! A Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji ~vrsto vjeruju.
119. Mi smo te poslali da istinu objavi{ i da radosne vijesti i opomenu donese{, i ti ne}e{ biti pitan za one koji su u d`ehennemu.
120. Ni Jevreji, ni kr{}ani ne}e biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati{ vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo sa `eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao za{tititi niti odbraniti.
121. Neki od sljedbenia Knjige ~itaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastrada}e sigurno oni koji u nju ne vjeruju.
122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.
123. I bojte se Dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi, kada se ni od koga otkup ne}e primiti, kada nikome zagovor ne}e koristiti i kada im niko ne}e mo}i pomo}i!
124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovjedi u isku{enje stavio, pa ih on potpuno izvr{io, Allah je rekao: "U~ini}u da ti bude{ ljudima u vjeri uzor!" – "I neke moje potomke!" – zamoli on. – "Obe}anje Moje ne}e obuhvatiti nevjernike" kaza On.
125. I u~inili smo Hram uto~i{tem i sigurnim mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga }ete molitvu obavljati!" – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj o~istite za one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, u~ini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" – On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao da}u da neko vrijeme u`iva, a onda }u ga prisiliti a u|e u paklenu vatru, a grozno }e ona prebivali{te biti!"
127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na{, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve ~uje{ i sve zna{!
128. Gospodaru na{, u~ini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na{ neka bude odan Tebi, i poka`i nam obrede na{e i oprosti nam, jer Ti prima{ pokajanje i samilostan si!
129. Gospodaru na{, po{alji im poslanika, jednog od njih, koji }e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti u~iti i o~istiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"
130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne dr`i do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom }e biti me|u dobrima.
131. Kada mu je Gospodar njogov rekao: "Budi poslu{an!" – on je odgovorio: "Ja sam poslu{an Gospodaru svjetova!"
132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipo{to ne umirite druga~ije nego kao muslimani!"
133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni ~as do{ao i kada je sinove svoje upitao: "Kome }ete se, poslije mene, klanjati?" – "Klanja}emo se" – odgovorli su – "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!"
134. Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.
135. Oni govore: "Budite Jevreji, onosno kr{}ani, i bi}ete na pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
137. Pa, ako budu vjerovali u ono u {to vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inad`ije, i Allah }e te sigurno od njih za{tititi, jer On sve ~uje i sve zna.
138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljep{e upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."
139. Reci: Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na{ i va{ Gospodar? Nama – na{a djela, a vama – va{a djela! A samo Mu mi iskreno ispovjedamo vjeru."
140. Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili Jevreji, odnosno kr{}ani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znaju}i da je od Allaha? – A Allah motri na ono {to radite."
141. Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.
142. Neki ljudi kratke pameti re}i }e: "[ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na pravi put onome kome On ho}e."
143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji }e slijediti Poslanika i na one koji }e se stopama svojim vratiti. – nekima je to bilo doista te{ko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah ne}e dopustiti da propadnu molitve va{e. – A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
144. Vidimo Mi kako sa `udnjom baca{ pogled prema nebu, i Mi }emo sigurno u~initi da se okre}e{ prema strani koju ti `eli{: okreni zato lice svoje prema ^asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova – a Allah motri na ono {to oni rade.
145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti ne}e{ prihvatiti njihovu Kiblu, niti }e iko od njih prihvatiti i~iju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim `eljama poveo, kada ti je ve} do{la Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.
146. Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao {to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ner budi nikako od onih koji sumnjaju!
148. Svako se okre}e prema svojo Kibli, a vi se potrudite da druge, ~ine}i dobra djela, prete~ete! Ma gdje bili, Allah }e vas sve sabrati, - Allah, zaista sve mo`e.
149. I iz svakog mjesta u kome bude{, ti lice svoje ^asnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, - Allah motri na no {to radite.
150. I iz svakom mjesta u koje do|e{, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali {ta da prigovore, osim inad`ija izme|u njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte! – A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.
151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rije~i Na{e kazuje i da vas o~isti i da vas Knjizi i mudrosti pou~i i da vas ono {to niste znali nau~i.
152. Sje~ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
153. O vjernici, tra`ite sebi pomo}i u strpljivosti i obvaljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su `ivi, ali vi to ne znate!
155. Mi }emo vas dovoditi u isku{enje malo sa strahom i gladovanjem, i time {to }ete gubiti imanja i `ivote, i ljetine. a ti obraduj izdr`ljive,
156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo ka`u: "Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!"
157. Njih ~eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!
158. Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta, zato onaj koji Kabu hodo~asti ili umru obavi ne ~ini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje u~ini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.
159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a prokle}e ih i oni koji imaju pravo da proklinju;
160. oprosti}u samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
161. Oni koji nevjeruju i koji kao nevjernici umru – zaslu`uju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
162. u njemu }e vje~no ostati, a patnja njihova ne}e jenjavati, niti }e im se odlagati.
163. A va{ Bog – jedan je Bog! nema boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog!
164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no}i i dana, la|a koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, ki{a koju Allah pu{ta s neba pa tako u `ivot vra}a zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka `iva bi}a, promjena vjetrova, oblaci koji izme|u neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.
165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao {to se Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha. A da znaju mnogobo`ci da }e onda kada do`ive patnju – svu mo} samo Allah imati i da }e Allah strahovito ka`njavati,
166. kad }e se glave{ine, za kojima su se drugi povodili,svojih sljedbenika odre}i i kada su veze koji su ih vezale prekinute biti, i one patnju do`ivjeti,
167. kada }e sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao {to su se oni nas odrekli!" Eto, tako }e Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre ne}e izlaziti.
168. O ljudi, jedite od onoga {to ima na zemlji , ali samo ono {to je dopu{teno i {to je prijatno, i ne slijedite {ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj o~evidni!
169. On vas navra}a na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono {to ne znate.
170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" – oni odgovaraju: "Ne}em, slijedit }emo ono na ~emu smo zatekli pretke svoje." – Zar i onda kada im preci nisu ni{ta shva}ali i kada nisu na pravom putu bili?!
171. Oni koji ne}e da vjeruju sli~ni su stoci na koju se vi~e, ali ona ~uje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi, - oni ni{ta ne shva}aju.
172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono {to je zaklano u ne~ije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz `elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista pra{ta i milostiv je.
174. Oni koji taje ono {to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za ne{to {to malo vrijedi – oni u trbuhe svoje ne trpaju ni{ta drugo do ono {to }e ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih ne}e ni osloviti, niti ih o~istiti, - njih ~eka patnja nesnosna.
175. Oni su umjesto pravog puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zaslu`ili patnju; - i koliko su samo oni neosjetljivi na vatru!
176. To je zato {to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi onih ~ija su mi{ljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.
177. Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naro~ito oni koji su izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ru`nih postupaka klone.
178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i `ena za `enu. a onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodu{no postupe, a neka im on dobro~instvom uzvrati. To je olak{anje od Gospodara va{eg, i milost. A ko nasilje izvr{i i poslije toga, njega bolna patnja ~eka.
179. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!
180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno u~ini oporuku roditeljima i bli`njima.
181. Onaj ko je izmjeni, a zna kako glasi – pa grijeh za to pada na one koji je mijenjaju: a Allah, zaista, sve ~uje i zna.
182. A onaj ko se pla{i da je oporu~ilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgrije{io pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista, pra{ta i samilostan je.
183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao {to je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili,
184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vi{e, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.
185. U mjesecu ramazanu po~elo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod ku}e, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah `eli da vam olak{a, a ne da pote{ko}e imate -, da odre|eni broj dana ispunite, i da Allaha veli~ate zato {to vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.
186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.
187. Dozvoljava vam se da se u no}ima dok traje post sastajete sa svojim `enama; one su odje}a va{a, a vi ste njihova odje}a. Allah zna da vam je bilo ta{ko, pa je prihvatio pokajanje va{e i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u `elji da dobijete ono {to vam je Allah ve} odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do no}i. Sa `enama ne smijete imati sno{aja dok ste u i’tikafu u d`amijama. To su Allahove granice, i ne pribli`ujte im se! Eto tako Allah obja{njava ljudima propise Svoje da bi se onoga {to im je zabranjeno klonili.
188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepo{ten na~in i ne parni~ite se zbog nje pred sudijama da biste na gre{an na~in i svjesno dio tu|e imovine pojeli!
189. Pitaju te o mla|acima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za had`iluk. Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono {to `elite.
190. I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo~injite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapovjedaju kavgu.
191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je te`e od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod ^asnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! – neka takva bude kazna za nevjernike.
192. A ako se pro|u, - pa, Allah zaista pra{ta i samilostan je.
193. I borite se protiv njih sve dok mnogobo{tva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
195. I imetak na Allahovom putu `rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro ~Inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ~ine.
196. Had`d` i umru radi Allaha izvr{avajte! A ako budete sprije~eni, onda kurbane koji vam se na|u pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onda me|u vama koji se razboli ili ga glavobolja mu~i, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do had`d`a i zakoljite kurban do koga mo`ete lahko do}i. A onaj ko ga ne na|e neka posti tri dana u danima had`d`a, i sedam dana po povratku, - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allah i znajte da On te{ko ka`njava.
197. Had`d` je u odre|enim mjesecima; onom ko se obave`e da }e u njima had`d` obavljati nema sno{aja sa `enama i nema ru`nih rije~i, i nema sva|e u danima had`d`a. A za dobro koje u~inite Allah zna. I onim, {to vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!
198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da ne{to steknete. A kada po|ete sa Arefata, spominjite Allaha kod ~asnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
199. Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi i tra`ite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, pra{ta i samilostan je.
200. A kad zavr{ite obrede va{e, opet spominjite Allaha, kao {to spominjete pretke va{e, i jo{ vi{e Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru na{, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu ne}e imati ni{ta.
201. A ima i onih koji govore: "Gospodaru na{, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sa~uvaj nas patnje u ognju!"
202. Njih ~eka nagrada koju su zaslu`ili! – A Allah brzo svi|a ra~une.
203. I spominjite Allaha u odre|enim danima. a ni onome ko po`uri i ostane samo dva dana nije grijeh; a ne}e se ogrije{iti ni onaj koji se dulje zadr`i, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da }ete svi biti pred Njim sakupljeni.
204. Ima ljudi ~ije te rije~i o `ivotu na ovom svijetu odu{evljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono {to je u srcima njihovim, a najlju}i su protivnici.
205. ^im se neki od njih do~epa polo`aja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ni{te}i uslove i stoku. – A Allah ne voli nered!
206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" – on onda iz inada grije{i. Njemu je dosta d`ehennem, a on je, doista, grozno boravi{te.
207. Ima ljudi koji se `rtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je milostiv robovima Svojim.
208. O vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
209. A ako skrenete, nakon {to su vam ve} do{li jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar.
210. ^ekaju li oni da im Allahova kazna do|e iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! – A Allahu se sve vra}a.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one koji preina~uju Allahove dokaze, kada su im ve} do{li, Allah }e zaista strahovito kazniti.
212. Nevjernicima se `ivot na ovom svijetu ~Ini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bi}e iznad onih koji su se Allah bojali i grijeha klonili. – A Allah daje u obilju onome kome On ho}e, bez ra~una.
213. Svi ljudi su sa~injavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u ~emu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila me|usobna zavist, ba{ od strane onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u ~emu se nisu slagali. – a Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.
214. Zar vi mislite da }ete u}i u d`ennet, a jo{ niste iskusili ono {to su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neima{tine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada }e ve} jednom Allahova pomo}!?" Eto, Allahova pomo} je zaista blizu!
215. Pitaju te kome }e udjeljivati: Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje u~inite Allah sigurno zna."
216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite ne{to, a ono mo`e biti dobro za vas; ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanjeu Allah i odvra}anje od Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo{ ve}i kod Allaha. A zlostavljanje je gore od od ubijanja! Oni }e se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere va{e, ako budu mogli. A oni me|u vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, - njihova djela bi}e poni{tena i na ovom i na onom svijetu, i oni }e stanovnici d`ehennema biti, u njemu }e vje~no ostati.
218. Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah pra{ta i samilostan je.
219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku {tetu, a i neku korist ljudima, samo je {teta od njih ve}a od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Vi{ak!" Eto, tako vam Allah obja{njava propise da biste razmislili.
220. i o ovom i o onom svijetu. I pitaju te o siro~adi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno `ivjeli, pa oni su bra}a va{a, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobro~initelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono {to vam je te{ko; On je, zaista, silan i mudar.
221. Ne `enite se mnogobo{kinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogobo{kinje, makar vam se i svi|ala. Ne udavajte vjernice za mnogobo{ce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobo{ca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u d`ehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi d`ennet i oprost, i obja{njava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.
222. I pitaju te o mjese~nom pranju. Reci: "To je neprijatnost." Zato ne op}ite sa `enama za vrijeme mjese~nog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se ~esto kaju i voli one koji se mnogo ~iste.
223.
224. ene va{e su njive va{e, i vi njivama va{im prilazite kako ho}ete, a pripremite {to i za du{e svoje. I bojte se Allaha i znajte da }e te pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!
225. 224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom `ivotu, na putu ~estitosti i u nastojanju da pomirite ljude. – A Allah sve ~uje i sve zna.
226. 225. Allah vas ne}e kazniti ako se nanamjerno zakunete, ali }e vas kazniti ako pod zakletvom ne{to namjerno u~inite. – A Allah pra{ta i blag je.
227. 226. Onima koji se zakunu da se ne}e pribli`avati `enama svojim, rok je samo ~etiri mjeseca; i ako se vrate `enama, - pa, Allah zaista pra{ta i milostiv je;
228. 227. a ako odlu~e da se rastave, - pa, Allah doista sve ~uje i zna.
229. 228. Raspu{tenice neka ~ekaju tri mjese~na pranja; i nije im dopu{teno da kriju ono {to je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Mu`evi njihovi imaju pravo da ih, dok one ~ekaju, vrate ako `ele da dobro djelo u~ine. One imaju isto toliko prava koliko i du`nosti, prema zakonu, - samo, mu`evi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.
230. 229. Pu{tanje mo`e biti dvaput, pa ih ili velikodu{no zadr`ati ili im na lijep na~in razvod dati. A vama nije dopu{teno da uzimate bilo {ta od onoga {to ste im darovali, osim ako se njih dvoje pla{e da Allahove propise ne}e izvr{avati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise ne}e izvr{avati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne naru{avajte! A oni koji Allahove propise naru{avaju, nepravedni su.
231. 230. A ako je opet pusti, onda mu se ne mo`e vratiti {to se ne}e za drugog mu`a udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da }e Allahove propise izvr{avati; to su Allahove odredbe, on ih obja{njava ljudima koji `ele da znaju.
232. 231. Kada pustite `ene, onda ih, prije nego {to ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, ili na lijep na~in zadr`ite ili ih velikodu{no otpremite. I ne zadr`avajte ih da biste im u~inili nasilje; a onaj ko tako postupi – ogrije{io se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna – na umu imajte.
233. 232. A kada pustite `ene i one ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje mu`eve, kada se slo`e da lijepo `ive. Ovim se savjetuju oni me|u vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljep{e. A Allah sve zna, a vi ne znate.
234. 233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji `ele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta je du`an da ih prema svojoj mogu}nosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zadu`uje iznad mogu}nosti svojih: majka ne smije da trpi {tetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljadnik je du`an sve to. A ako njih dvoje na lijep na~in i sporazumno odlu~e da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako za`elite da djeci svojoj dojilje na|ete – pa, nije grijeh kada od srca ono {to ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono {to radite.
235. 234.
236. ene su du`ne da ~ekaju ~etiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih mu`eva. I kada one ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, vi niste odgovorni za ono {to one, po zakonu, sa sobom urade, - a Allah dobro zna ono {to vi radite.
237. 235. I nije vam grehota ako tim `enama na znanje date da }e te ih vi zaprositi ili ako to u du{ama svojim krijete. Allah zna da }ete o njima misliti, ali im potajno ni{ta ne obe}avajte, samo po{teno govorite. I ne odlu~ujte se na brak prije nego {to propisano vrijeme za ~ekanje ne iste~e; i imajte na umu da Allah zna {ta je u du{ama va{im, pa ga se pri~uvajte, i znajte da On pra{ta i da je blag.
238. 236. Nije va{ grijeh ako `ene pustite prije nego {to u odnos s njima stupite, ili prije nego {to im vjen~ani dar odredite. I velikodu{no ih darujte darom, zakonom propisanim: imu}an prema svome stanju, a siromah prema svom; to je du`nost za one koji `ele da dobro djelo u~ine.
239. 237. A ako ih pustite prije nego {to ste u odnos sa njima stupili, a ve} ste im vjen~ani dar odredili, one }e zadr`ati polovinu od onoga {to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlu~uje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bli`e ~estitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodu{ni budete, ta Allah zaista vidi {ta radite.
240. 238. Redovno molitvu obavljajte, naro~ito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.
241. 239. Ako se budete ne~ega bojali, onda hode}i ili ja{u}i. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On nau~io onome {to niste znali.
242. 240. Oni me|u vama kojima se primi~e smrt, a koji ostavljaju iza sebe `ene – treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdr`avanje i da se one ne udaljuju iz ku}e. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono {to one sa sobom, po zakonu, urade; - a Allah je silan i mudar.
243. 241. Raspu{tenicama pripada pristojna otpremnina, du`nost je da im to daju oni koji se Allaha boje!
244. 242. Allah vam tako obja{njava propise svoje da biste razmislili.
245. 243. Zar nisi ~uo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli – a bija{e ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" – a poslije ih je o`ivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali ve}ina ljudi ne zahvaljuje.
246. 244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve ~uje i sve zna.
247. 245. Ko je taj koji }e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskra}uje i obilno daje, i Njemu }ete se povratiti.
248. 246. Zar nisi ~uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" – "Mo`da se vi ne}ete boriti, ako vam borba bude propisana?" – re~e on. – "Za{to da se ne borimo na Allahovom putu" – reko{e -, "mi koji smo iz zemlje na{e prognani i od sinova na{ih odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zataji{e. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.
249. 247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" – re~e im vjerovjesnik njihov. – "Odakle da nam jo{ on bude vladar kada smo mi pre~i od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" – reko{e oni. – "Allah je njega da vlada vama izabrao" – re~e on – "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On ho}e. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve".
250. 248. "Znak njegove vlasti" – re~e im vjerovjesnik njihov – "bi}e kov~eg koji }e vam sti}i i koji }e meleki nositi, u kome }e biti smirenje za vas od Gospodara va{eg i ostatak onoga {to Musa i Harun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
251. 249. I kad Talut vojsku izvede re~e: "Allah }e vas staviti na isku{enje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako {akom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napi{e iz nje. I kada je pre|o{e, on i oni koji su s njim vjerovali – povika{e: "Mi danas ne mo`emo izi}i na kraj sa D`alutom i vojskom njegovom!’ Ali oni koji su tvrdo vjerovali da }e pred Allah izi}i reko{e: "Koliko su puta malobrojne ~ete, nadja~ale mnogobrojne ~ete!" – A Allah je na strani izdr`ljivih.
252. 250. I kad nastupi{e prema D`alutu i vojsci njegovoj, oni zamoli{e: "Gospodaru na{, nadahni nas izdr`ljivo{}u i u~vrsti korake na{e i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"
253. 251. I oni ih, Allahovom voljom, porazi{e, i Davud ubi D`aluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesni{tvo, i nau~i ga onome ~emu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, - ali, Allah je dobar svim svjetovima.
254. 252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. a ti si, zaista, poslanik!
255. 253. Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjminu, jasne smo dokaze dali i D`ibrilom ga podr`ali. Da je Allah htio, ne bi se me|usobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi ve} do{li, ali oni su se razi{li; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi me|usobnmo ubijali, ali Allah radi ono {to On `eli.
256. 254. O vjernici, udijelite dio od onoga ~ime vas Mi darujemo, prije nego {to do|e Dan kada ne}e biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredni{tva! – A nevjernici sami sebi ~ine nepravdu.
257. 255. Allah je – nema boga osim Njega -
258. ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On `eli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni!
259. 256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u {ejtana, a vjeruje u Allaha – dr`i se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e prekinuti. – A Allah sve ~uje i zna.
260. 257. Allah je za{titnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – za{titnici su {ejtanii oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni }e biti stanovnici d`ehennema, oni }e u njemu vje~no ostati.
261. 258. Zar nisi ~uo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim re~e: "Gospodar moj je Onaj koji `ivot i smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem `ivot i smrt!" – "Allah ~ini da Sunce izlazi sa istoka" – re~e Ibrahim -, "pa u~ini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima ne}e ukazati na pravi put.
262. 259. Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada, povikao: "Kako }e Allah o`ivjeti ove {to su pomrli?" I Allah u~ini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga o`ivje i zapita: "Koliko si ostao?" – "Dan ili dio dana" – odgovori. "Ne", re~e On -, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom obla`emo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve mo`e!"
263. 260. A kada Ibrahim re~e: "Gospodaru moj, poka`i mi kako mrtve o`ivljuje{!" – On re~e: "Zar ne vjeruje{?" – "Vjerujem" – odgovori on -, "ali bih da mi se srce smiri." – "Uzmi ~etiri ptice" – re~e On – " i isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne bre`uljke, zatim ih pozovi, brzo }e ti do}i. Znaj da je Allah silan i mudar"
264. 261. Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovom putu li~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
265. 262. One koji tro{e imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono {to potro{e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ~eka nagrada u Gospodara njihova, - ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
266. 263. Lijepa rije~i izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati vrije|anje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
267. 264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao {to to ~ine oni koji tro{e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su sli~ni litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sru~i pljusak, pa je ogoli; oni ne}e dobiti nikakvu nagradu za ono {to su uradili. – A onima koji ne}e da vjeruju Allah ne}e ukazati na pravi put.
268. 265. Oni koji tro{e imetke svoje u `elji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – li~e vrtu na visoravni na koji se izliva obilna ki{a, pa daje dvostruk plod; ako ne bude ki{e obilne, bude ki{e-rosulje. A Allah dobro vidi ono {to vi radite.
269. 266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje ba{~u punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda nai|e vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah obja{njava dokaze da biste razmislili.
270. 267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sti~ete i od onoga {to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono {to ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih o~iju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.
271. 268. [ejtan vas pla{i neima{tinom i navra}a vas da budete {krti, a Allah vam obe}ava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,
272. 269. On daruje znanje onome kome On ho}e, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.
273. 270. Za sve {to potro{ite i {to zavjetujete – Allah, sigurno, za to zna! – A nevaljalima ne}e niko mo}i pomo}i.
274. 271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On }e pre}i preko nekih va{ih r|avih postupaka. – A Allah dobro zna ono {to radite.
275. 272. Ti nisi du`an da ih na pravi put izvede{, Allah izvodi na pravi put onoga koga On ho}e. Imetak koji udjelite drugima u va{u je korist, ono {to udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono {to od imetka udjelite drugima nadoknadi}e vam se potpuno, ne}e vam biti u~injeno krivo –
276. 273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zara|uju pa onaj koji nije u to upu}en misli da su, zbog skromnosti, imu}ni; pozna}e{ ih po izgledu njihovu, oni prose}i ne dodijavaju ljudima. – A ono {to od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.
277. 274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i no}u i danju, tajno i javno, dobi}e nagradu od Gospodara svoga; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
278. 275. Oni koji se kamatom bave di}i }e se kao {to }e se di}i onaj koga je dodirom {ejtan izbezumio, zato {to su govorili: "Kamata je isto {to i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono {to je prije stekao, njegov slu~aj }e Allah rje{avati; a oni koji to opet u~ine – bi}e stanovnici d`ehennema, u njemu }e vje~no ostati.
279. 276. Allah uni{tava kamatu, a unapre|uje milosr|a. Allah ne voli nijednog nevjernika, gre{nika.
280. 277. One koje vjeruju i ~ine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju ~eka nagrada kod Gospodara njihova; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
281. 278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.
282. 279. Ako ne u~inite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, osta}e vam glavnice imetaka va{ih, ne}ete nikoga o{tetiti, niti }ete o{te}eni biti.
283. 280. A oko je u nevolji, onda pri~ekajte dok bude imao; a jo{ vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.
284. 281. I bojte se Dana kada }ete se svi Allahu vratiti, kada }e se svakome ono {to je zaslu`io isplatiti, - nikome krivo ne}e u~injeno biti.
285. 282. O vjernici, zapi{ite kada jedan od drugog pozajmljujete do odre|enog roka. I neka jedan pisar izme|u vas to vjerno napi{e i neka se pisar ne uzdr`ava da napi{e, ta Allah ga je pou~io; neka on pi{e, a du`nik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ni{ta od toga. A ako je du`nik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju da u pero kazuje, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva mu{karca va{a, a ako nema dvojice mu{karaca, onda jednog mu{karca i dvije `ene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci treba na svaki poziv da se odazovu. I neka vam ne bude mrsko da ga utana~ite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vra}anja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedo~enja ja~e, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je rije~ o robi koju iz ruke u ruku obr}ete, onda ne}ete zgrije{iti ako to ne zapi{ete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaklju~ujete i neka ne bude o{te}en ni pisar, ni svjedok. A ako to u~inite, onda ste zgrije{ili. I bojte se Allaha, - Allah vas u~i, i Allah sve zna.
286. 283. Ako ste na putu, a ne na|ete pisara, onda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog ne{to pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedo~enje; ko ga uskrati, srce njegovo }e biti gre{no, a Allah dobro zna ono {to radite.
287. 284. Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji! Pokazivali vi ono {to je u du{ama va{im ili to krili Allah }e vas za to pitati; oprosti}e onome kome On ho}e, a kazni}e onoga koga On ho}e – Allah je kadar sve.
288. 285. Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni govore: "^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se vratiti."
289. 286. Allah nikoga ne optere}uje preko mogu}nosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje u~ini, a na njegovu {tetu zlo koje uradi. Gospodaru na{, na kazni nas ako zaboravimo ili {to nehotice u~inimo! Gospodaru na{, ne tovari na nas breme kao {to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na{, ne stavljaj nam u du`nost ono {to ne mo`emo podnijeti, pobri{i grijehe na{e i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na{ pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!