Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
23 - Al-Mu'minûn
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Ono {to `ele – vjernici }e posti}i,
2. oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
3. i koji ono {to ih se ne ti~e izbjegavaju,
4. i koji milostinju udjeljuju,
5. i koji stidna mjesta svoja ~uvaju, -
6. osim od `ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslu`uju; -
7. a oni koji i pored toga tra`e, oni u zlu sasvim pretjeruju -;
8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
9. i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, -
10. oni su dostojni nasljednici,
11. koji }e d`ennet naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti.
12. Mi smo, zaista, ~ovjeka od biti zemlje stvorili,
13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili,
14. pa onda kap sjemena ugru{kom u~inili, zatim od ugru{ka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, o`ivljujemo, - pa neka je uzvi{en Allah, najljep{i stvoritelj!
15. Vi }ete, poslije toga, pomrijeti,
16. zatim }ete, na onom svijetu, o`ivljeni biti.
17. Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim {to smo stvorili;
18. Mi s neba s mjerom ki{u spu{tamo, i u zemlji je zadr`avamo – a kadri smo da je i odvedemo –
19. i pomo}u nje ba{~e za vas podi`emo od palmi i loze vinove – u njima mnogo vo}a imate, i vi ga jedete –
20. i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i za~in je onima koji jedu.
21. I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono {to se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,
22. i na njima, i na la|ama se vozite.
23. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio; "O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?"
24. Ali su glave{ine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: "Ovo je samo ~ovjek kao i vi, samo ho}e da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako ne{to nismo ~uli od na{ih predaka davnih,
25. on je lud ~ovjek, pa pustite ga neko vrijeme!’
26. "Gospodaru moj," – re~e on – "pomozi mi, oni me u la` utjeruju!’
27. I Mi mu objavismo: "Gradi la|u pod Na{om pa`njom i prema Na{em nadahnu}u, pa kad zapovijed Na{a do|e i voda na povr{inu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mu`jaka i `enku, i ~eljad svoju, ali ne one o kojima je ve} sud donesen , i ne obra}aj Mi se za nevjernike, jer }e, doista, biti potopljeni.
28. Pa kad se smjesti{ u la|u, ti i oni koji su uz tebe – reci; "Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!’
29. I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljano mjesto, Ti to najbolje umije{!"
30. U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na ku{nju.
31. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,
32. i jednog izme|u njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"
33. Ali bi glave{ine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da }e na onom svijetu biti o`ivljani i kojima smo dali da u `ivotu na ovom svijetu rasko{no `ive, govorili: "On je ~ovjek kao i vi; jede ono {to i vi jedete, i pije ono {to i vi pijete;
34. i ako se budete pokoravali ~ovjeku kao {to ste vi, sigurno }ete biti izgubljeni.
35. Zar vama on da prijeti da }ete, po{to pomrete i zemlja i kosti postanete, doista o`ivljeni biti?
36. Daleko je, daleko ono ~ime vam se prijeti!
37. Postoji samo `ivot na ovom svijetu, mi `ivimo i umiremo, a o`ivljeni ne}emo biti?
38. On je ~ovjek koji o Allahu iznosi la`i, i mi mu ne vjerujemo."
39. "Gospodaru moj", - zamolio bi on – "pomozi mi, oni me u la` utjeruju!"
40. "Uskoro }e se oni pokajati!" – odgovorio bi On.
41. I zaslu`eno bi ih pogodio stra{an glas, i Mi bismo ih kao {to je nanos rije~ni u~inili, - stradao bi narod nasilni~ki!
42. A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali, -
43. nijedan narod ne mo`e ubrazati ni usporiti vrijeme propasti svoje -,
44. i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu do{ao njegov poslanik, u la` bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pri~ama o njima pomen sa~uvali, - daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!
45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Na{im i dokazom o~iglednim
46. faraonu i glave{inama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.
47. "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje na{e?" – govorili su,
48. i njih dvojicu su la`ljivcima proglasili, pa su zato uni{teni bili.
49. Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem i{li.
50. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom u~inili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa teku}om vodom nastanili.
51. "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela ~inite, jer Ja dobro znam {to vi radite!
52. Ova va{a vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va{, pa Me se pri~uvajte!"
53. A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim {to ispovijeda,
54. zato ostavi ove u zabludi njihovoj jo{ neko vrijeme!
55. Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima poma`emo,
56. da `urimo da im neko dobro u~inimo? Nikako, ali oni ne opa`aju.
57. Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,
58. i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,
59. i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,
60. i oni koji od onoga {to im se daju udjeljuju, i ~ija su srca puna straha zato {to }e se vratiti svome Gospodaru, -
61. oni hitaju da ~ine dobra djela, i radi njih druge preti~u.
62. Mi nikoga ne optere}ujemo preko njegovih mogu}nosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda ne}e u~initi.
63. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodu{na, a pored toga i ru`na djela stalno ~ine.
64. A kada smo na muke stavili one me|u njima koji su rasko{nim `ivotom `ivjeli, oni su odmah zapomagali.
65. "Sada ne poma`ite, Mi vam ne}emo pomo} ukazati,
66. vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;
67. di~e}i se Hramom i sijele}i, vi ste ru`ne rije~i govorili"
68. Za{to oni o Kur’anu ne razmisle? Zar im dolazi ne{to {to nije dolazilo njihovim precima davnim?
69. Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato pori~u?
70. Kako govore: "D`inni su u njemu!" Me|utim, on im istinu donosi, ali ve}ina njih prezire istinu.
71. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom {to je na njima; Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.
72. Ili od njih tra`i{ nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagra|uje.
73. Ti njih poziva{ na pravi put,
74. ali oni koji u onaj svijet ne}e da vjeruju s pravog puta, doista, skre}u.
75. I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zbludi svojoj jednako lutali.
76. Mi smi ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upu}ivali,
77. tek kad im kapiju te{ke patenje otvorimo, oni }e nadu izgubiti i u o~ajanje zapasti.
78. On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!
79. On vas na Zemlji stvara, i pred Njim }ete se sakupiti,
80. On `ivot i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena no}i i dana, pa za{to ne shvatite?
81. Ali, oni govore kao {to su govorili oni prije njih.
82. Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar }emo, zaista, biti o`ivljeni?
83. I nama i jo{ davno precima na{im time se prijetilo, ali, to su samo izmi{ljotine naroda drevnih".
84. Upitaj: "^ija je Zemlja i sve ono {to je na njoj, znate li?"
85. "Allahova!’ – odgovori}e, a ti reci; "Pa za{to onda ne do|ete sebi?"
86. Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veli~anstvenog?"
87. "Allah!" – odgovori}e, a ti reci: ""Pa za{to se onda ne bojite?"
88. Upitaj: "U ~ijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u za{titu, i od koga niko ne mo`e za{ti}en biti, znate li?"
89. "Od Allaha!" – odgovori}e, a ti reci: "Pa za{to onda dopu{tate da budete zavedeni?"
90. Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista la`ljivci"
91. Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Ina~e, svaki bi bog, s onim {to je stvorio – radio {to bi htio, i jedan drugog bi pobje|ivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga {to oni iznose;
92. koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!
93. Reci: "Gospodaru moj, ako ho}e{ da mi poka`e{ ono ~ime se njima prijeti,
94. onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerni~kim!
95. A Mi zaista mo`emo da ti poka`emo ono ~ime im prijetimo.
96. Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo {ta oni iznose,
97. i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obra}am za za{titu od privi|enja {ejtanskih,
98. i Tebi se, Gospodaru moj, obra}am da me od njihova prisustva za{titi{!"
99. Kad nekome od njih smrt do|e, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me
100. da uradim kakvo dobro u onome {to sam ostavio!" – Nikada! To su rije~i koje }e on uzalud govoriti, - pred njima }e prepreka biti sve do dana kada }e o`ivljeni biti.
101. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza me|u njima ne}e biti i jedni druge ne}e ni{ta pitati.
102. Oni ~ija dobra djela budu te{ka, oni }e `elje svoje ostvariti,
103. a oni ~ija dobra djela budu lahka, oni }e posve izgubljeni biti, u d`ehennemu }e vje~no boraviti,
104. vatra }e im lica pr`iti i iske{enih zuba }e u njemu ostati.
105. "Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih oporicali?"
106. "Gospodaru na{," – re}i }e – "na{i prohtjevi su bili od nas ja~i, te smo postali narod zalutali.
107. Gospodaru na{, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu u~inili."
108. "Ostanite u njoj prezreni i ni{ta Mi ne govorite!" – re}i }e On.
109. "Kad su neki robovi Moji govorili; ’Gospodaru na{, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilovistiji!’ –
110. vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.
111. Njih sam Ja danas nagradio za ono {to su trpjeli, oni su, doista, postigli ono {to su `eljeli.
112. A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upita}e On.
113. "Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovori}e -, "pitaj one koji su brojali."
114. "Pa da, kratko ste proveli" – re}i }e On – "da ste samo znali!
115. Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se ne}ete povratiti?"
116. i neka je uzvi{en Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veli~anstvenog!
117. A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim }e ra~un polagati, i nevjernici ono {to `ele ne}e posti}i.
118. I reci; "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!’