Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
27 - An-Naml
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Ta-sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,
2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,
3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet ~vrsto vjeruju.
4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju;
5. njih ~eka zla kob, a na onom svijetu }e biti posve izgubljeni,
6. a ti, zaista, prima{ Kur’ana od Mudroga i Sveznaju}eg!
7. Kada Musa re~e ~eljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donije}u vam otuda vijest kakvu ili }u vam donijeti ragorjelu glavnju da biste se ogrijali",
8. neko ga, kada joj se pribli`i, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!
9. O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!
10. Baci svoj {tap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kre}e, on uzma~e i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ni~ega da boje;
11. a onome koji grijeh po~ini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja }u, uistinu, oprostiti i samilostan biti.
12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavi}e se bijela, ali ne}e biti bolesna, - bi}e to jedno od devet ~uda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjerni~ki.
13. I kad im o~ito do|o{e znamenja Na{a, oni reko{e: "Ovo je prava ~arolija!’
14. I oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skon~ali smutljivci.
15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!
16. I Sulejman naslijedi Davuda i re~e: "O ljudi, dato nam je da razumijemo pti~je glasove i sva{ta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"
17. I skupi{e se Sulejmanu vojske njegove, d`innovi i ljudi i ptice, sve ~eta do ~ete, postrojeni,
18. i kad stigo{e do mravlje doline, jedan mrav re~e: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primjetite!"
19. I on se nasmija glasno rije~ima njegovim i re~e: "Gospodaru moj, omogu}i mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da ~inim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i uvedi me, milo{}u Svojom, me|u dobre robove Svoje!"
20. I on izvr{i smotru ptica, pa re~e: "Za{to ne vidim pupavca, da nije odsutan?
21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, te{kom }u ga kaznom kazniti ili }u ga zaklati!’
22. I ne potraj dugo, a on do|e, pa re~e: "Doznao sam ono {to ti ne zna{, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
23. Vidio sam da jedna `ena njima vlada i da joj je svega i sva~ega dato, a ima i prijesto veli~anstveni:
24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, - {ejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da na|u pravi put
25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono {to je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono {to krijete i ono {to na javu iznosite.
26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega {to postoji!"
27. "Vidje}emo" – re~e Sulejman – "da li govori{ istinu ili ne.
28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj {ta }e jedni drugima re}i!"
29. "O velika{i", - re~e ona – "meni je dostavljeno jedno po{tovanje vrijedno pismo
30. Od Sulejmana i galsi; ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
31. Ne pravite se ve}im od mene i do|ite da mi se pokorite!’
32. "O velika{i" – re~e ona – "savjetujte mi {ta treba da u ovom da uradim, ja bez vas ne}u ni{ta da odlu~im!’
33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – reko{e oni – "a ti se pita{! Pa, gledaj {ta }e{ narediti!"
34. "Kad carevi osvoje neki grad" – re~e ona – "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove u~ine poni`enim; eto, tako oni rade.
35. Posla}u im jedan dar i vidje}u sa ~ime }e se izaslanici vratiti".
36. I kad on pred Sulejmana izi|e, ovaj mu re~e; "Zar da blagom mene pridobijete? ono {to je Allah meni dao bolje je od onoga {to je dao vama. Vi se onome {to vam se daruje radujete!
37. Vrati se njima! Mi }emo im dovesti vojske kojima se ne}e mo}i oduprijeti i istjera}emo ih iz Sabe poni`ene i pokorene".
38. "O dostojanstvenici, ko }e mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego {to oni do|u da mi se pokore?"
39. "Ja }e ti ga donijeti" – re~e Ifrit, jedan od d`innova – "prije nego iz ove sjednice svoje ustane{, ja sam za to sna`an i pouzdan".
40. "A ja }u ti ga donijeti" – re~e onaj koji je u~io iz Knjige – "prije nego {to okom trepne{". I kad Sulejman vidje da je prijesto ve} pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me isku{ava da li }u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.
41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo ho}e li ga ili ne}e prepoznati!’
42. I kad ona do|e, bi joj re~eno; "Je li ovakav prijesto tvoj" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. – "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani".
43. a da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allah klanjala, jer je ona narodu nevjerni~kom pripadala.
44. "U|i u dvoranu!; - bi joj re~eno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadi`e haljinu uz noge svoje. "Ova je dvoran ugla~anim staklom poplo~ana!" – re~e on. – "Gospodaru moj", - uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogrije{ila i u dru{tvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!’
45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeli{e u dvije skupine koje su se me|usobno prepirale.
46. "O narode moj," – govorio im je on – "za{to tra`ite da vas stigne kazna prije nego {to se pokajete/ Za{to od Allah ne tra`ite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"
47. "Mi smatramo r|avim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ – reko{e oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – re~e on -, "vi ste narod koji je stavljen u isku{enje."
48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered ~inile.
49. "Zakunite se najte`om zakletvom: - reko{e – "da }emo no}u njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbli`em krvnom srodniku re}i: ’Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’"
50. I smi{ljali su spletke, ali Mi smo ih kazmnili onda kad se nisu nadali,
51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uni{tili smo sve – i njih i narod njihov,
52. eno ku}a njihovih, puste su zbog nepravde koju su ~inili – to je zaista pouka narodu koji zna -,
53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.
54. I Luta, kada re~e narodu svome: "Za{to ~inite razvrat nao~igled jedni drugih?
55. Zar zbilja sa str{}u op}ite sa mu{karcima umjesto sa `enama? Vi ste, uistinu, bezumnici."
56. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada va{eg, oni su ljudi-~istunci!’
57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim `ene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji }e kaznu iskusiti,
58. i pustili smo na njih ki{u, a stra{ne li ki{e za one koji su bili opomenuti!
59. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" [ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju,
60. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spu{ta s neba ki{u pomo}u koje Mi dajemo da ozelene ba{~e prekrasne, - nemogu}e je da vi u~inite da izraste drve}e njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjedna~uje;
61. Onaj koji je Zemlju prebivali{tem u~inio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomi~na postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego ve}ina njih u neznanju `ivi;
62. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –
63. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje {alje. – Zar pored Allah postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! –
64. Onaj koji sve iz ni~ega stvara, koji }e zatim to ponovo u~initi, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Doka`ite, ako istinu govorite!’
65. Reci: "Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna {to }e se dogoditi; i oni ne znaju kada }e o`ivljeni biti.
66. Zar oni o onom svijetu da {to znaju! Ni{ta! – oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu."
67. Nevjernici g ovore: "Zar }emo, kada postanemo zemlje, i mi i preci na{i, zaista, biti o`ivljeni?
68. Ovim nam se ve} oda70. vno prijeti, i nama i precima na{im, a ovo su samo izmi{ljotine naroda drevnih."
69. Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su zavr{ili gre{nici!’
70. I ne `alosti se zbog njih i neka ti nije u du{i te{ko zbog spletki njihovih.
71. "Kad }e se ve} jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" – pitaju oni.
72. Reci; "Sti}i }e vas sigurno ne{to od onoga {to po`urujete!"
73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali ve}ina njih nije zahvalna.
74. Gospodar tvoj dobro zna ono {to grudi njihove taje i ono {to oni na javu iznose.
75. Nema ni~eg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.
76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najvi{e o onome u ~emu se oni razilaze
77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.
78. Gospodar tvoj }e im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznaju}i,
79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedi{ pravu istinu!
80. Ti ne mo`e{ mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se le|ima okrenu,
81. niti mo`e{ slijepe od zablude njihove odvratiti; mo`e{ jedino dozvati one koji u rije~i Na{e vjeruju, oni }e se odazvati.
82. I kad do|e vrijeme da oni budu ka`njeni, Mi }emo u~initi da iz zemlje izi|e jedna `ivotinja koja }e im re}i da ljudi u dokaze Na{e nisu uvjereni.
83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Na{e poricali – oni }e biti zadr`ani –
84. i kad do|u, On }e upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmi{ljaju}i o njima, ili, {ta ste to radili?"
85. I njih }e sti}i kazna zato {to su mnogobo{ci bili, pa ne}e mo}i ni rije~ izustiti.
86. Zar nisu vidjeli da smo u~inili no} da u njoj otpo~inu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.
87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah po{tedi, svi }e Mu ponizno do}i.
88. Ti vidi{ planine i misli{ da su nepomi~ne, a one promi~u kao {to promi~u oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savr{eno stvorio; On, doista, zna ono {to radite.
89. Ko u~ini dobro djelo, dobi}e veliku nagradu za njega i bi}e straha na Sudnjem danu po{te|en;
90. a oni koji budu zlo ~inili, u vatru }e naglava~ke biti gurnuti. "Zar se ve} ka`njavate za ono {to ste radili?"
91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On u~inio svetim – a njemu sve pripada – i nare|eno mi je da budem poslu{an
92. i da Kur’an kazujem; onaj ko bude i{ao pravim putem, na pravom putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: "Ja samo opominjem."
93. I reci; "Hvala Allahu, On }e vam znamenja Svoja pokazati, pa }ete ih vi poznati!’ A Gospodar tvoj motri na ono {to radite.