Meal Seç / Sure Seç

(BOSNIAN) QURAN
43 - Az-Zukhruf
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Ha-mim.
2. Tako Mi Knjige jasne,
3. Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom jeziku, da biste razumjeli,
4. a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.
5. Zar da odustanemo da vas opominjeno zato {to svaku mjeru zla prelazite?
6. A koliko smo Mi prija{njim narodima vjerovjesnika poslali
7. i nijedan im vjerovjesnik nije do{ao, a da mu se nisu narugali!
8. Zato smo uni{tavali one koji su od ovih mo}niji bili, a ranije su isticane vijesti o narodima drevnim.
9. A ako ih upita{ ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni }e sigurno re}i: "Stvorio ih je Allah!’ – Da, Silni i Sveznaju}i,
10. Onaj koji vam je Zemlju kolijevkom u~inio i po njoj vam prolaze stvorio, stignete kuda naumite;
11. Onaj koji s naba s mjerom spu{ta vodu, pomo}u koje u `ivot vra}amo mrtve predjele- tako }ete i vi biti o`ivljeni; -
12. Onaj koji stvara stvoranja svake vrste i daje vam la|e i kamile da putujete,
13. da se le|ima njihovim slu`ite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je Onaj koji ja dao da nam one slu`e, mi to sami ne bismo mogli posti}i,
14. i mi }emo se sigurno Gospodaru svome vratiti!"
15. A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. ^ovjek je, zaista, o~iti nezahvalnik.
16. Zar da izme|u onih koje On stvara uzima Sebi k}eri, a vas da daruje sinovima? –
17. a kad nekog od njih obraduju vije{}u da mu se rodila ona koju pripisuje Milostivom, lice mu se pomra~i i postaje poti{ten.
18. Zar one koje u ukrasima rastu i koje su prepirci bespomo}ne?
19. Oni meleke koji su robovi Milostivoga `enama nazivaju. Zar su oni prisustovali stvaranju njihovu? – Njihova tvr|enja bi}e zapisana i oni }e odgovarati!
20. "Da Milostivi ho}e" – govore oni -,"mi im se ne bismo klanjali." Oni o tome ni{ta ne znaju, oni samo la`u.
21. Zar smo im prije Kur’ana dali Knjigu pa se nje pridr`avaju?
22. Oni ~ak govore: "Mi smo zatekli pretke na{e kako ispovijedaju vjeru i prate}i ih u stopu mi smo na pravom putu."
23. I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su rasko{nim `ivotom `ivjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke na{e kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."
24. "Zar i onda" – govorio bi on – "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka va{ih upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u ono {to je po vama poslano!"
25. I MI smo ih ka`njavali, pa vidi kako su skon~ali oni koji su poslanike u la` ugonili.
26. A kad Ibrahim re~e ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ni{ta s onima kojima se vi klanjate,
27. ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer }e mi On, doista, na pravi put ukazati", -
28. On u~ini rije~i Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.
29. A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da u`ivaju sve dok im nije do{la Istina i Poslanik o~evidni.
30. A sada, kada im Istina dolazi, oni govore: "Ovo je vrad`bina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!"
31. I jo{ ka`u: "Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom ~ovjeku iz jednog od ova dva grada!"
32. Zar oni da raspola`u milo{}u Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve {to im je potrebno za `ivot na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdi`emo po nekoliko stepeni da bi jedni druge slu`ili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga {to oni gomilaju.
33. A da ne}e svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove ku}a onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra u~inili, a i stepenice uz koje se penju,
34. i vrata ku}a njihovih i divane na kojima se odmaraju,
35. i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo u`ivanje u `ivotu na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga bi}e za one koji budu Njegova nare|enja izvr{avali, a Njegovih zabrana se klonili.
36. Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veli~ao, Mi }emo {ejtana natovariti, pa }e mu on nerazdvojni drug postati;
37. oni }e ih od pravog puta odvra}ati, a ljudi }e misliti da su na pravom putu.
38. I kada koji do|e pred Nas, re}i }e: "Kamo sre}e da je izme|u mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je izme|u istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"
39. Toga dana vam ne}e biti od koristi to {to }ete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.
40. Zar ti da dozove{ gluhe i uputi{ slijepe i one koji su u o~itoj zabludi?!
41. Ako bismo ti du{u uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,
42. ili, kad bismo htjeli da ti poka`emo ono ~ime im prijetimo, - pa Mi njih mo`emo svakom kaznom kazniti.
43. Zato se dr`i onoga {to ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na pravom putu.
44. Kur’an je, zaista, ~ast tebi i narodu tvome; odgovara}ete vi.
45. Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Na{im, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju bo`anstvima nekakvim.
46. Jo{ davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Na{im faraonu i glave{inama njegovim, i on je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!"
47. I po{to im je donio znamenja Na{a, oni su ih, odjednom, po~eli ismijavati.
48. I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan ve}i od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali.
49. "O ti ~arobnja~e!" – govorili su oni – "zamoli Gospodara svoga, u na{e ime, na temelju tebi datog obe}anja, mi }emo sigurno pravim putem po}I!"
50. A ~im bismo ih nevolje oslobodili, za~as bi obavezu prekr{ili.
51. I faraon obznani narodu svome: "O narode moj," – re~e on – "zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, - shva}ate li?
52. I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori?
53. Za{to mu nisu stavljene narukvice od zlata ili za{to zajedno sa njim nisu do{li meleki?"
54. I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod gre{ni.
55. A kad izazva{e Na{ gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,
56. i u~inismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.
57. A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili
58. i rekli; "Da li su bolji na{i kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod sva|ala~ki.
59. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim u~inili, -
60. a da ho}emo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede; -
61. i Kur’an je predznak za Smak svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put,
62. i neka vas {ejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.
63. A kad je Isa o~ita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko ~ega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte,
64. Allah je moj i va{ Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je pravi put!’
65. Ali su se stranke izme|u sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore!
66. Zar ovi ~ekaju da im Smak svijeta iznenada do|e, a oni bezbri`ni?
67. Tog Dana }e oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to ne}e biti ono koji su se Allaha bojali i grijeha klonili:
68. "O robovi Moji, za vas danas straha ne}e biti, niti }ete i za ~im tugovati;
69. oni koji su u ajete Na{e vjerovali i poslu{ni bili –
70. u|ite u d`ennet, vi i `ene va{e, radosni!’ v 71. Oni }e biti slu`eni iz posuda i ~a{a od zlata. u njemu }e biti sve {to du{e za`ele i ~ime se o~i nasla|uju, i u njemu }ete vje~no boraviti.
71. 72. "Eto, to je d`ennet koji vam je darovan kao nagrada za ono {to ste radili,
72. 73. u njemu }ete svakovrsnog vo}a imati od kojeg }ete neko jesti."
73. 74. A nevjernici }e u patnji d`ehennemskoj vje~no ostati,
74. 75. Ona im se ne}e ubla`iti i nikakve nade u spas ne}e imati.
75. 76. Nismo in nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.
76. 77. Oni }e dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj u~ini da umremo!’ – a On }e re}i: "Vi }ete tu vje~no ostati!"
77. 78. Mi vam Istinu {aljemo, ali ve}ini vam je Istina odvratna.
78. 79. Ako oni pletu zamke, i Mi }emo zamke njima postaviti.
79. 80. Zar oni misle da Mi ne ~ujemo {ta oni nasamo razgovaraju i kako se me|usobom dogovaraju? ^ujemo Mi, a izaslanici Na{i, koji su uz njih, zapisuju.
80. 81. Reci; "Kad bi Milostivi imao sina, ja bi se prvi klanjao!
81. 82. Neka je uzvi{en Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!’
82. 83. Zato ih ostavi neka se i`ivljavaju i zabavljaju dok ne do`ive Dan kojim im se prijeti,
83. 84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznaju}i!
84. 85. I neka je uzvi{en Onaj ~ija je vlast na nebesima i na Zemlji, i izme|u njih, On jedini zna kada }e smak svijeta biti, i Njemu }ete se svi vratiti!
85. 86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – ne}e mo}i da se za druge zauzimaju; mo}i }e samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.
86. 87. A ako ih zapita{ ko ih je stvorio, sigurno }e re}i: "Allah!" Pa kuda se onda odme}u?
87. 88. I tako mi Poslanikovih rije~i: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji ne}e vjerovati!"
88. 89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" – ta sigurno }e oni zapamtiti!